
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11917/2024
05.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević, Nadežde Vidić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Vićentijević, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., ..., čiji je zajednički punomoćnik Miloš Radojević, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 765/24 od 21.02.2024. godine, u sednici održanoj 05.06.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 765/24 od 21.02.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 765/24 od 21.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3225/21 od 08.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da sud utvrdi da je ništav i bez pravne važnosti predugovor o kupoprodaji nepokretnosti Ov .../... overen 23.05.1996. godine pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu između tužilje kao kupca i GG, kao prodavca, što su tuženi, kao pravni sledbenici pok. DD dužni da priznaju i trpe, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba tužilje kojim je tražila da sud tužene, kao zakonske naslednike pokojnog DD, obaveže da tužilji isplati iznos od 60.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.05.1996. godine do isplate, iznos od 12.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.11.1996. godine do isplate, kao nedozvoljena. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 151.875,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 765/24 od 21.02.2024. godine, odbio kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3225/21 od 08.11.2023. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje ništavosti predugovora o kupoprodaji zaključenog 23.05.1996. godine i vraćanje novčanog iznosa datog po tom predugovoru, iz razloga što je bio zabranjen promet nepokretnosti na osnovu tada važećeg Zakona o ograničenju prometa nepokretnosti iz 1989. godine. Pobijanom odlukom tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje je odbijen jer je utvrđeno da predmetni predugovor ispunjava sve uslove iz člana 45., u vezi člana 51. Zakona o obligacionim odnosima, dok je tužba za vraćanje novčanog iznosa odbačena, na osnovu odredbe člana 294. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da je pred istim sudom u toku parnice u predmetu P 1708/14, koja za predmet ima isti zahtev. Tužilja u reviziji ne ukazuje na razloge za dozvoljenost posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, već ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Međutim, za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je potrebna radi ujednačavanja sudske prakse ili je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj. Bitna povreda odredaba parničnog postupka, u smislu pogrešne primene procesnog zakona pri odbačaju tužbe, na koju tužilja u reviziji takođe ukazuje, nije razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi utvrđenja i sticanja bez osnova, tužilja je podnela 17.11.2015. godine, a vrednost predmeta spora je 72.600,00 dinara.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom se tužbeni zahtev o kom je odlučeno presudom odnosi na nenovčano potraživanje, dok se odbačena tužba odnosi na novčano potraživanje u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužilje nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković