Rev 1193/2021 3.1.2.8.4; naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1193/2021
26.05.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Republika Hrvatska, čiji je punomoćnik Marko Pekić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5925/20 od 30.09.2020. godine, u sednici održanoj 26.05.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5925/20 od 30.09.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda Beogradu Gž 5925/20 od 30.09.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 3239/19 od 03.03.2020. godine, kojim je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, usled povrede prava ličnosti, mučenja, nečovečnog i ponižavajućeg postupanja isplati iznos od 6.480.000,00 dinara sa kamatom. Tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud, kao revizijski pazi po službenoj dužnosti, a povrede na koje se ukazuje u reviziji, s obzirom na odredbe člana 407. stav 1. ZPP, ne mogu biti revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocu je rešenjem Ministarstva odbrane Republike Hrvatske od 12.02.1997. godine, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida 10. grupe sa 20% oštećenja organizma, zadobijenog u odbrani suveriniteta Republike Hrvatske, a prema uverenju Vlade Republike Hrvatske od 24.08.1994. godine, tužilac se vodi kao zatočena osoba u periodu od 19.11.1991. godine do 22.05.1992. godine. Prema činjeničnim tvrdnjama tužioca u tužbi od 24.04.2019. godine, tužilac je u vreme građanskog rata u Hrvatskoj tokom 1991. godine, bio pripadanik hrvatske policije i nakon oružanog sukoba između tadašnje JNA, Teritorijalne odbrane u sastavu JNA i milicije tadašnje SAO Krajine, sa jedne strane i rezervnog sastava Zbora narodne garde i hrvatske vojske, sa druge strane, tužilac je dana 18.11.1991. godine, na Mitnici u Vukovaru, lišen slobode od strane vojne policije, tadašnje JNA i sledećeg dana prebačen u zatvor u Sremsku Mitrovicu, gde je prema tvrdnjama tužioca bio izložen torturi i ponižavan. Razmenjen je dana 22.05.1992. godine, od kada nikada nije prešao granicu, s obzirom na traume i strahove koje ne može da prevaziđe.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete, između ostalog i zbog zaključka sudova da je ovo potraživanje tužioca zastarelo, odnosno da su od štetnih događaja do dana podnete tužbe protekli rokovi propisani odredbom člana 376. ZOO.

Razlozi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava nisu osnovani.

Pravilno su sudovi prilikom ocene prigovora zastarelosti potraživanja tužioca koje je predmet tužbenog zahteva u ovoj parnici, primenili odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima, kojima je propisano da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećeni saznao za štetu i lice koje je štetu učinilo, a da u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kada je šteta nastala.

Suprotno navodima revizije, rok zastarelosti potraživanja naknade štete iz člana 377. ZOO, koji se vezuje za zastarelost krivičnog gonjenja, može se primeniti samo ako je krivično delo utvrđeno u krivičnom postupku, ako je krivični postupak obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zato što je okrivljeni umro, duševno oboleo ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje i odgovornost okrivljenog. U konkretnom slučaju, tužilac kome je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida, nije dokazao da je šteta koju je eventualno pretrpeo, posledica određenog krivičnog dela, niti se to pitanje može rešavati kao prethodno pitanje u ovoj parnici.

Osim toga, privilegovani rok zastarelosti iz navedene zakonske odredbe, može se primeniti samo u odnosu na štetnika koji odgovara po osnovu krivice, odnosno samo prema učioniocu krivičnog dela koji je uzrokovao štetu, kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. i 165. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić