Rev 1198/2019 deoba zajedničke imovine supružnika; 3.1.4.17.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1198/2019
05.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nadežda Bukvički, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Vladimir Terzić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 494/18 od 04.10.2018. godine, u sednici održanoj dana 05.09.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 494/18 od 04.10.2018. godine u preinačujućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P 762/17 od 14.12.2017. godine, stavom 1. izreke, utvrđeno je da je tužilja po osnovu sticanja u vanbračnoj i bračnoj zajednici sa prvotuženim BB, suvlasnik sa suvlasničkim udelom od 30% na stambenom objektu koji se nalazi na kat. br. ... KO ..., spratnosti Pr +1 gabaritnih mera u prizemlju 9,45 h 11,20 metara, ukupne bruto površine 161,00 m2, kao i suvlasnik navedene kat. parcele potrebne za redovnu upotrebu ovog objekta u površiini 0.00.86 ha, što su tuženi dužni priznati i trpeti da se tužilja kao suvlasnik navedene nepokretnosti upiše kod nadležne službe za katastar nepokretnosti ... . Stavom 2. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se utvrdi njeno suvlasnički udeo preko dosuđenog stavom 1. izreke ove presude pa do traženog suvlasničkog udela od 50% na istom stambenom objektu. Stavom 3. izreke, odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obavežu da joj na ime pripadajuće vrednosti ½ navedene nepokretnosti - opisanog stambenog objekta isplate iznos od 1.205.568,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, prvotuženi je obavezan da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 315.187,77 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužilje za isplatu naknade troškova postupka preko iznosa dosuđenog stavom četvrtim izreke pa do traženog iznosa od 383.370,00 dinara, kao i u pogledu tražene zakonske zatezne kamate na ove troškove počev od dana presuđenja pa do izvršnosti presude. Stavom šestim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka.

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 494/18 od 04.10.2018. godine, stavom prvim izreke, prvostepena presuda je potvrđena u delu kojim je utvrđeno da je tužilja po osnovu sticanja u vanbračnoj i bračnoj zajednici sa tuženim BB, suvlasnik sa udelom od 20% na navedenom stambenom objektu koji se nalazi na kat. parceli br. ... KO ..., što su tuženi dužni priznati i trpeti i da se tužilja na osnovu ove presude upiše u Službi za katastar nepokretnosti ..., kada se za to steknu zakonski uslovi, kao i u delu u kome je prvotuženi obavezan da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 94.556,33 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, navedena prvostepena presuda je preinačena u preostalom usvajajućem delu tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je stekla pravo suvlasništva na predmetnom stambenom objektu u delu preko 20% pa do dosuđenih 30% i da se utvrdi da je suvlasnik kat. parcele broj ... KO ..., potrebne za redovnu upotrebu objekta u površini od 0.00.86 ha, kao i u delu preostalog zahteva za naknadom troškova postupka preko iznosa od 94.556,33 dinara pa do onog iz prvostepene odluke. Tužilja je obavezana da tuženima naknadi troškove drugostepenog postupka od 33.270,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu i to protiv preinačujućeg dela iste, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju na osnovu člana 403. stav 2. ZPP, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. ZPP, ali da nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije učinjena ni bitna povreda iz člana 374. u vezi člana 8. ZPP, na koju se revizijom ukazuje jer je činjenično stanje utvrđeno u pobijanoj presudi ono koje je utvrđeno na osnovu činjeničnog stanja u prvostepenoj presudi.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi BB zasnovali su vanbračnu zajednicu 1996. godine a brak su zaključili 1997. godine koji je trajao do 2012. godine kada je razveden, odnosno do faktičkog prekida bračne zajednice 2011. godine. U ovom braku rođeno je jedno dete DD ... godine. Od zasnivanja zajednice života tužilja i prvotuženi su živeli u staroj porodičnoj kući sa majkom prvotuženog VV ovde drugotuženom, koja je napustila njihovo zajedničko domaćinstvo 2001. godine. Ova stara kuća površine od 55 m2 i pomoćna zgrada sagrađene su na kat. parceli br. ... KO ... i bile su upisane u katastru nepokretnosti a ovde tuženi se vodili kao njihovi suvlasnici sa po 1/3 idealnih delova, na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenom sa dedom ĐĐ. One su porušene i na istoj katastarskoj parceli je izgrađena nova kuća. Nova kuća je izgrađena na osnovu usmenog sporazuma koji su postigli ovde tuženi tokom 2002. godine, kojem je tužilja prisustvovala, da od zajedničkih novčanih sredstava, na istoj kat. parceli, izgrade novu porodičnu kuću, sa namerom da ona bude u njihovoj susvojini, ali bez unapred dogovorenih suvlasničkih udela. U tu svrhu i po tom međusobnom sporazumu ovde tužena VV je do 2008. godine (kada je kuća stavljena pod krov), uložila 3.000 evra, a trećetužena GG 4.000 evra, odnosno ukupno 7.000 evra. U izgradnji ove kuće, fizički su se angažovali i otac tuženog BB i suprug tužene GG, kao i tužiljin brat. U finansiranju dodatnih radova na dovršetku kuće izvedenih 2010. godine kada je uvedena struja i voda i izgrađeno kupatilo, učestvovala je i tužena GG. Za vreme trajanja vanbračne i potom bračne zajednice, tužilja je bila zaposlena osam meseci tokom 2005 – 2006. godine sa zaradom od oko 12.000,00 dinara, obavljala je kućne poslove i starala se o zajedničkom malom detetu, a nakon što je kuća stavljena pod krov, zaposlila se 2009. godine u preduzeću u kome i sada radi, sa mesečnom platom od 18.000,00 dinara. Tuženi BB je sve vreme trajanja vanbračne i bračne zajednice ostvarivao zaradu od oko sadašnjih 30.000,00 dinara, a sada radi za svedoka EE, tako što prodaje voće na .... Tokom trajanja bračne zajednice bavio se povrtarstvom i zajedno je sa tužiljom oko dve godine gajio povrće koje je prodavao na ..., a takođe su zajedno gajili i piliće, na koji način su zajednički ostvarili zaradu, za koju je sudski veštak poljoprivredne struke utvrdio da iznosi 2.364 evra. Takođe je utvrđeno da je svedok EE pozajmio tuženom BB iznos od 4.000 evra koji je utrošen za izgradnju kuće, od čega je on lično vratio polovinu, a sada vraća preostali iznos radom koji obavlja kod njega. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka građevinske struke utvrđena je građevinska vrednost novog stambenog objekta – kuće, spratnosti Pr + 1, ukupne bruto površine 161,00 m2, koja na dan veštačenja iznosi 2.411.136,00 dinara, što odgovara iznosu od 20.138,00 evra. Utvrđena je vrednost kat. parcele broj ... KO ... ( na kojoj je kuća sagrađena) koja je upisana kao građevinsko zemljište izvan građevinskog područja ukupne površine 0.05.43 ha, u iznosu od 1.631,00 evra, što znači da vrednost udela od 1/3 delova iste iznosi 543,66 evra. Sudski veštak je utvrdio da je za nesmetano korišćenje postojećeg stambenog objekta na parceli br. ... KO ... potrebna površina od 0.00.86 ha. Prilikom zasnivanja zajednice života sa tuženim, tužilja nije imala neku svoju posebnu imovinu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je predmetna nova kuća izgrađena na osnovu usmenog sporazuma tuženih kao članova porodice, uz zajedničko ulaganje njihovih novčanih sredstava i rada, sa izraženom namerom da se gradnja vrši za njihove potrebe, te da su po tom osnovu oni stekli pravo suvlasništva na ovom objektu srazmerno svom udelu u zajedničkom ulaganju. Kako su tužene VV i GG zajednički uložile ukupno 7.000 evra, što zajedno sa vrednošću njihovih suvlasničkih udela na navedenoj kat. parceli od ukupno 2/3 idealnih delova, kao materijalne baze, prvostepeni sud je imajući u vidu utvrđenu vrednost navedene kuće od 20.138,00 evra, zaključio da je udeo tužilje u sticanju suvlasničkog udela na zajedničkoj kući iznosio 30%, na osnovu članova 171, 177. i 178. Porodičnog zakona. Smatrao je da je ovaj udeo srazmeran njenom doprinosu ostvarenom staranjem o zajedničkom detetu, vođenjem poslova u domaćinstvu i prihodima ostvarenim gajenjem povrća i pilića sa tuženim BB, bez obzira što u vreme gradnje kuće nije bila zaposlena. Takođe je našao da je tužilji za upotrebu svog suvlasničkog udela na navedenom objektu potrebno korišćenje dela navedene parcele na kojoj je ovaj objekat izgrađen u površini od 0.00.86 ha.

Drugostepeni sud je zaključio da su bračni drugovi tužilja i tuženi BB, zajedničkim radom u vanbračnoj i bračnoj zajednici učestvovali u izgradnji i vrednosti novoizgrađenog objekta – kuće sa udelom od oko 51%, a tužene VV i GG sa preostalim delom, imajući u vidu visinu njihovih novčanih ulaganja od ukupno 7.000 evra, što zajedno sa vrednošću njihovog udela od ukupno 2/3 idealnih delova na navedenoj kat. parceli na kojoj je kuća sagrađena kao materijalne baze i njihove posebne imovine, čini iznos od ukupno 8.087,33 evra, kao i finansijska ulaganja tužene GGu radovima na dovršetku kuće izvedenih 2010. godine uvođenjem struje, vode i izgradnjom kupatila, smatrajući da nije reč o sticanju u porodičnoj zajednici. Našao je da je doprinos tuženog BB veći u odnosu na tužiljin, s obzirom da je on ostvarivao zaradu sve vreme trajanja njihove bračne i prethodno vanbračne zajednice, a da tužilja nije bila zaposlena sve do 2009. godine (osim osam meseci u međuvremenu) bez obzira što je brinula o domaćinstvu i zajedničkom detetu. Pored toga, imao je u vidu i njegov suvlasnički udeo od 1/3 idealnih delova na navedenoj kat. parceli kao njegovoj posebnoj imovini. Zbog toga je smatrao da je tužiljin doprinos po osnovu sticanja u bračnoj i vanbračnoj zajednici 20%, primenjujući iste odredbe Porodičnog zakona, a odbio je preostali deo za udeo od još 10%.

Takođe je odbio tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje da je postala suvlasnik realnog dela katastarske parcele u površini od 0.00.86 ha, potrebnog za redovnu upotrebu navedenog objekta, s obzirom da nova kuća nije upisana u katastru nepokretnosti, pa tužilja zato ne može ostvariti pravo suvlasništva na ovoj parceli po osnovu člana 104. stav 2. Zakona o planiranju i izgradnji, niti joj to pravo vlasništva pripada po odredbama Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa. Smatrao je da će u situaciji kada se steknu uslovi za upis novoizgrađenog objekta u katastru, ostvariti svoje traženo pravo.

Prema stanovištu ovoga suda u konkretnom slučaju je reč o sticanju koje se upodobljava sticanju radom u porodičnoj zajednici na osnovu člana 195. Porodičnog zakona. Naime, zajedničko građenje stambene zgrade, uz zajedničko ulaganje sredstava i rada na osnovu sporazuma članova porodične zajednice, sa izraženom namerom da se gradnja vrši za njihove potrebe, upodobljava se sticanju u porodičnoj zajednici, bez obzira na odsustvo zajednice života. Pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo zaključivši da je doprinos tužilje i tuženog BB u odnosu na doprinos tuženih VV i GG podjednak, odnosno da iznosi oko 51%, te da tužilja sledom toga ima pravo svojine na delu ovog objekta srazmerno svom doprinosu u sticanju od 20%, odnosno da joj ne pripada pravo na još 10% doprinosa dosuđenog prvostepenom presudom.

Neosnovano revident napada materijalno pravo primenjeno u drugostepenoj presudi jer je drugostepeni sud svoje pravno stanovište da je tužiljin udeo u sticanju prava suvlasništva radom u vanbračnoj i bračnoj zajednici nešto manji, u odnosu na udeo tuženog BB, zasnovao pored ostalog i na tome da je on vratio i vraća pozajmicu od 4.000 evra svedoku EE utrošenu za izgradnju nove kuće i na činjenici da su u izgradnji kuće pomagali fizički se angažujući i njegov otac i zet – suprug tužene GG, što se pripisuje njegovom doprinosu i udelu, a uz učešće njegove posebne imovine kao materijalne baze – suvlasničkog udela na kat. parceli na kojoj je kuća izgrađena.

Nisu osnovani ni revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava za deo odluke kojom je odbijen tužiljin zahtev za utvrđenje prava vlasništva na realnom delu navedene kat. parcele, s obzirom da navedena nova kuća nije upisana u javnim knjigama, odnosno da je reč o vanknjižnom suvlasništvu i to na kat. parceli na kojoj su druga lica upisana kao nosioci prava korišćenja. Zbog toga tužilji ne pripada traženo pravo vlasništva na delu kat. parcele po osnovu tzv. konverzije u smislu člana 102. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br.72/09...31/19). Pored toga, ova kat. parcela nije u svojinskom režimu – prava vlasništva, da bi tužilja po osnovu gradnje navedene kuće u smislu članova 24-26 Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, mogla ostvariti pravo vlasništva na njenom delu.

Pravilno je doneta odluka o troškovima postupka na osnovu člana 165. stav 2. u vezi članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Iz izloženih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci ove presude.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić