
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1198/2025
04.06.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Nadežde Vidić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... , koga zastupa Danijela Dašić, advokat iz ... , protiv tuženih BB iz ... i VV iz ... , koje zastupa Milan Bijeljić, advokat iz ... , radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1547/23 od 02.11.2023. godine, u sednici održanoj 04.06.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1547/23 od 02.11.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1547/23 od 02.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu P 37/20 od 13.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obavežu tuženi da mu solidarno isplate na ime neosnovanog obogaćenja za davanje u zakup poslovnog prostora u Nišu u ul. ... ... na kp. br. ... upisan u ln. br. ... KO Niš – ... i to: za period od 01.03.2012. do 31.08.2023. godine iznos od 16.200,00 dinara mesečno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od 01. u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate, za period od 01.09.2013. do 28.02.2020. godine iznos od po 19.202,40 dinara mesečno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od 01. u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime neosnovanog obogaćenja za davanje u zakup poslovnog prostora u Nišu u ul. ... , u porodičnoj stambenoj zgradi br. ... na kp. br. ... upisan u ln. br. ... KO Niš – ... i to: za period od 01.03.2012. godine u iznosu od po 8.800,00 dinara mesečno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedinačni mesečni iznos počev od 01. u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate, za period od 01.09.2013. do 30.08.2017. godine u iznosu od po 12.532,66 dinara mesečno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od 01. u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obavežu tuženi da tužiocu na ime naknade izmakle koristi zbog neizdavanja tužiočevog dela kuće u Nišu u ul. ... broj ... , za period od 01.03.2012. do 28.02.2020. godine solidarno isplate iznos od 2.498.202,49 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženima troškove parničnog postupka od 651.784,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1547/23 od 02.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Nišu P 37/20 od 13.12.2022. godine u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je ista presuda u stavovima prvom, drugom i četvrtom izreke i u tim delovima predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude – stava prvog izreke, donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer je odluka u skladu sa praksom Vrhovnog suda u pogledu prava suvlasnika na naknadu štete zbog nekorišćenja stvari kada nije dokazao da je drugi suvlasnik izdavao stvar u zakup i ostvarivao prihode ili je onemogućavao vlasnika da bude sukorisnik stvari.
Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 28.02.2020. godine. Vrednost revidiranog dela spora je 2.498.202,49 dinara.
Iz svega toga proizlazi da revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković