Rev 1/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1/2020
06.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Biserke Živanović, Spomenke Zarić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Vilić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Vitomir Vitorović, advokat iz ..., zbog uznemiravanja prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 837/19 od 21.08.2019. godine, u sednici održanoj 06.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 837/19 od 21.08.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 837/19 od 21.08.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P 3968/16 od 15.11.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da na kat.parc. br. .., koja je upisana u listu nepokretnosti broj .. KO ... na ime tužioca, prestane sa uznemiravanjem prava svojine i državine tužioca, na način što je izgradio objekte – boksove za pse, postavio gvozdene stubove i posadio lozu, koja je dostigla visinu do i preko strehe porodične kuće tužioca i da se tuženom naloži da o svom trošku ukloni izgrađene objekte – boksove za pse, gvozdene stubove za lozu i lozu sa navedene kat.parc. br. .., kao i da se zabrani tuženom da na ovakav ili sličan način uznemirava pravo svojine i državine tužioca kao i da se naloži tuženom da trpi i dozvoli da tužilac o svom trošku po faktičkoj međi postavi ogradu između tuženog i tužioca na mestima gde ograda ne postoji i to drvenu ogradu od mekog ili tvrdog drveta visine 1,20 metara. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da mu tuženi naknadi troškove postupka. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 59.450,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 837/19 od 21.08.2019. godine, stavom prvim izreke žalba tužioca je odbijena i prvostepena presuda, potvrđena. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Tuženi je podneo odgovor na reviziju tužioca.

Na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 55/14 i 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužioca ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, pa imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi uznemiravanja prava svojine, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, na osnovu čega ovaj sud dalje nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome je vrednost predmeta spora u tužbi označena iznosom od 10.000,00 dinara, što predstavlja iznos koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić