Rev 12213/2022 3.1.4.16.1; izdržavanje supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 12213/2022
27.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Halas Radulović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Danojlić, advokat iz ..., radi izdržavanja supružnika, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 53/22 od 02.03.2022. godine, u sednici veća održanoj 27.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 53/22 od 02.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P2 293/21 od 07.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime supružanskog izdržavanja plaća mesečno 15.000,00 dinara, svakog meseca unapred najkasnije do 05-tog u mesecu za tekući mesec, počev od podnošenja tužbe pa ubuduće, dospele rate odjednom sa kamatom od dana pesuđenja do isplate, kao i predlog tužilje za određivanje privremene mere, podnet u tužbi. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da naknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 64.500,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 53/22 od 02.03.2022. godine, odbijena je žalba tužilje i povrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20), u vezi člana 202. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“ broj 18/05, 72/11 i 6/15), Vrhovni kasacioni sud je oceni da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, ne može biti razlog za izjavljivanje revizije, shodno članu 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bile u braku od 1987. godine do 06.11.2018. kada je isti razveden pravnosnažnom presudom. Tužilja je stara 54 godine, završila je osnovnu školu i krojački zanat. Tužilja je 16.11.2017. godine napustila zajednicu života sa tuženim i preselila se kod starijeg sina gde je živela do kraja decembra 2017. godine. Potom je otišla kod svoje majke gde je živela do kraja aprila 2018. godine kada se ponovo vratila kod sina gde je živela do kraja septembra 2018. godine. Od 25. septembra 2018. godine tužilja je povremeno vikendom dolazila u kuću tuženog i boravila u posebnom odvojenom delu. Dolazila je da vidi drugog sina koji je tu ostao da živi sa ocem, kao i svoju majku i sestru koje žive u istom selu. U toku radne nedelje tužilja je živela i obavljala poslove kod svog punomoćnika VV i njenog supruga, gde su joj bili obezbeđeni stan i hrana i kod kojih je zadovoljavala osnovne životne potrebe, uključujući i to da su joj davali novac na ime troškova odlaska u ... kada je posećivala sinove, majku i sestre. U periodu od januara do juna 2018. godine tužilja je radila u kuhinji firme „GG“ DOO Šabac na radnom mestu pomoćnog radnika za mesečnu zaradu od 23.000,00 do 24.000,00 dinara. Nakon razvoda, tužilja nije bila zaposlena, živela je kod svojih punomoćnika, gde i sada živi i radi, ne plaća stanarinu, ima obezbeđenu hranu i sredstva za ličnu higijenu, sposobna je za rad i u njihovom domaćinstvu obavlja fizičke poslove lakše prirode za koje je angažovana. Za svoj rad ne dobija novčanu naknadu, već besplatan smeštaj, hranu, garderobu i po potrebi plaćene troškove puta. Prijavljena je kod Nacionalne službe za zapošljavanje u Šapcu. Tuženi je star 58 godina, završio je srednju tehničku školu i po zanimanju je elektrotehničar. Radio je 30 godina kao elektrotehničar, a u toku 2015. godine se zaposlio na radnom mestu domara i ložača u osnovnoj školi, gde ostvaruje mesečnu zaradu u proseku od oko 26.300,00 dinara. Živi u zajednici sa mlađim sinom i njegovom porodicom, koji žive u glavnoj kući, dok tuženi stanuje u pomoćnoj zgradi. Ima određenih zdravstvenih problema zbog čega više ne može da se bavi dopunskim radom koji je ranije povremeno obavljao. Poseduje poljoprivredno zemljište površine 0.56.15 ha u ..., koje obrađuje zajedno sa delom očeve zemlje, koristeći poljoprivredne mašine drugih ljudi koje iznajmljuje za novac. Tuženi gaji stoku i seje žitarice za svoje i potrebe domaćinstva u kojem živi.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je stanovišta da je tužba za supružansko izvdržavanja u ovoj pravnoj stvari neblagovremena u smislu člana 279. stav 2. i 3. Porodičnog zakona, jer tužilja do zaključenja glavne rasprave u bračnom sporu nije podnosila tužbu za izdržavanje, a nije dokazala opravdanost razloga zbog kojih nije podnosila tužbu pre ove parnice.

Drgostepeni sud je odbio žalbu tužilje i potvrdio prvostepenu presudu nalazeći da nisu ispunjeni materijalnopravni uslovi iz člana 151. Porodičnog zakona za ostvarivanje prava tužilje na izdržavanja od tuženog kao bivšeg supružnika.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava od strane nižestepenih sudova. Pobijana drugostepena presuda doneta je pravilnom primenom materijalnog prava uz jasne i obrazložene razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud.

Odredbom člana 151. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika srazmerno njegovim mogućnostima. Stavom 3. istog zakonskog člana propisano je da nema pravo na izdržavanje supružnik, ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika. Odredbama člana 160. Porodičnog zakona propisani su kriteriju za određivanje izdržavanja, pa se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdražava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Odredbom člana 163. stav 2. Porodičnog zakona propisano je da izdržavanje supružnika posle prestanka braka ne može trajati duže od pet godina, dok je odredbom stava 3. istog člana propisano da se izuzetno izdržavanje supružnika po prestanku braka može produžiti i posle isteka roka od 5 godina, ako naročito opravdani razlozi sprečavaju supružnika poverioca izdražavanja da radi. Odredbom člana 279. stav 2. istog Zakona propisano je da se tužba za izdržavanje supružnika može podneti najkasnije do zaključenja glavne rasprave u bračnom sporu, dok se shodno stavu 3., izuzetno, bivši supružnik koji iz opravdanih razloga nije podneo ovu tužbu u bračnom sporu istu može podneti najkasnije u roku od godinu dana od dana prestanka braka, odnosno od dana kada mu je učinjeno poslednje faktičko davanje na ime izdržavanja.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi propisani članom 151. stav 1. Porodičnog zakona koji bi opravdavali obavezivanje tuženog da doprinosi izdržavanju tužilje. Naime, kada je u pitanju izdržavanja supružnika tada pravo na izdržavanje ima samo supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, a istovremeno je nesposoban za rad ili je nezaposlen i u takvoj situaciji ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika samo srazmerno njegovim mogućnostima. Tokom postupka pravilno su utvrđena primanja, imovno stanje, kao i zdravstveno stanje obe stranke. Tužilja nije dokazala da je nesposobna za rad, već je suprotno utvrđeno da je u određenom vremenskom periodu po napuštanju zajednice života sa tuženim bila zaposlena i ostvarivala mesečnu zaradu, a da aktuelno radi kod svog punomoćnika koja ju je angažovala za obavljanje svakodnevih poslova u svom domaćinstvu. Iako za te poslove ne ostvaruje novčanu zaradu, tužilja je stambeno i materijalno obezbeđena kroz obezbeđeni besplatan smeštaj, ishranu, garderobu i osnovna higijenska sredstva, pa se ne može smatrati da nema dovoljno sredstava za život i za zadovoljenje sopstvenih potreba. Takođe, pravilno je drugostepeni zaključio da nije dovoljno što je tužilja prijavljena na evidenciji nezaposlenih lica, već da je u obavezi da aktivno traži zaposlenje. S druge strane, okolnosti utvrđene na strani tuženog i njegovo materijalno stanje nisu dovoljan osnov da bi se tužilji dosudilo supružansko izdržavanje u situaciji kada tužilja aktivnim radnim agažovanjem podmiruje svoje potrebe, pa bi obavezivanje tuženog na njeno izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za tuženog, zbog čega su neosnovani navodi revizije koji ukazuju na suprotno.

Deo navoda u reviziji tužilje odnosi se posredno ili neposredno na utvrđeno činjenično stanje, a ti navodi ne mogu biti dozvoljen revizijski razlog budući da se utvrđeno činjenično stanje ne može pobijati revizijom na osnovu člana 407. stav 2. ZPP, a ni ne dovode u sumnju pravilnost primenjenog materijalnog prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci, primenom odredbi člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić