
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1223/2020
21.05.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Gradimir Ružić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji su punomoćnici Ilija Đurđević advokat iz ... i Vladan Radojević, advokat iz ..., radi smetanja poseda, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 2101/19 od 15.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 21.05.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 2101/19 od 15.10.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 2101/19 od 15.10.2019. godine.
ODBIJAJU SE zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Vršcu P 1230/18 od 29.01.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je utvrđeno da je tuženi 26.12.2016. godine smetao posed tužilje tako što je promenio bravu na ulaznoj kapiji kuće u ... na navedenoj adresi, pa je obavezan tuženi da u ostavljenom roku vrati posed tužilje predajom ključeva brave ulične kapije, u protivnom je ona ovlašćena da izvrši zamenu brave angažovanjem stručnog lica o trošku tuženog, te je obavezan tuženi da se uzdržava od budućeg smetanja poseda tužilje na isti ili sličan način. Stavom drugim izreke je obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 319.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, a stavom trećim izreke je odbijen predlog tužilje za određivanje predložene privremene mere.
Viši sud u Pančevu je rešenjem Gž 2101/19 od 15.10.2019. godine preinačio prvostepeno rešenje u stavu prvom i drugom izreke tako što je kao neosnovan odbio tužbeni zahtev kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka i obavezao tužilju da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 185.250,00 dinara i da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara (stav 2.).
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilja je blagovremeno preko punomoćnika izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, radi ujednačavanja sudske prakse.
Tuženi je dostavio odgovor na reviziju.
Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11,49/13- Odluka Us, 74/13 – Odluka Us, 55/14, 87/18 i 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija) a o dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Prema članu 420. stav 6. ZPP, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni uslovi iz citiranog člana 404. ZPP iz razloga što ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse. Tužilja je u svojoj posebnoj reviziji izjavljenoj protiv drugostepenog rešenja kojim je preinačenjem odbijen njen tužbeni zahtev za državinsku zaštitu, ukazala na potrebu ujednačavanja sudske prakse u primeni materijalnog prava u ovoj vrsti spora, a za svoje navode nije pružila nikakave dokaze. Primena materijalnog prava u ovom slučaju je vezana za konkretno činjenično stanje i rešenje spornog odnosa stranaka. Prema članu 450. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja državine ograničiće se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica poslednjeg stanja državine i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na državinu, o pravnom osnovu, savesnosti državine ili o zahtevima za naknadu štete.
Iz navedenih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primnom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena.
Odredbom člana 452. stav 5. ZPP je propisano da protiv rešenja donetih u parnicama zbog smetanja državine revizija nije dozvoljena.
Okolnost što je drugostepeni sud preinačio prvostepeno rešenje i odlučio o zahtevu tužilje, ne čini reviziju dozvoljenom u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, jer je mogućnost izjavljivanja revizije u sprovima zbog smetanja državine isključena posebnom odredbom člana 452. stav 5. ZPP.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Odluka o zahtevima stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji, sadržana u drugom stavu izreke, doneta je primenom članova 153. stav 1., 154. i 165. stav 1. ZPP. Tužilja nije uspela u postupku po reviziji i zato nema pravo na naknadu troškova tog postupka, dok troškovi tuženog za sastav odgovora na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.
Predsednik veća – sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić