Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12346/2022
20.09.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Vladimir Slijepčević i Toni Baranek, advokati iz ..., protiv tuženih Gradske Opštine Stari Grad iz Beograda, čiji je zakonski zastupnik Javno pravobranilaštvo Opštine Stari Grad iz Beograda i tuženog Preduzeća „Novi grad inženjering“ d.o.o., sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Jovica Manić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3672/21 od 30.11.2021. godine, u sednici održanoj 20.09.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3672/21 od 30.11.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 19179/20 od 02.10.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezani su tuženi da tužiocu, na ime naknade materijalne štete za 111 oduzetih umetničkih slika, solidarno isplate ukupan iznos od 5.083,800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2013. godine, kao dana veštačenja, pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da solidarno naknade troškove parničnog postupka tužiocu u iznosu od 463.000,00 dinara. sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je u delu zahteva tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka počev od 02.10.2020. godine, kao dana presuđenja, pa do nastupanja izvršnosti presude, zahtev tužioca odbijen kao neosnovan.
Odlučujući o žalbama tuženih, po održanoj raspravi Apelacioni sud u Beogradu je doneo presudu Gž 3672/21 od 30.11.2021. godine, kojom je preinačena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se tuženi obavežu da tužiocu na ime naknade materijalne štete za 111 oduzetih umetničkih slika solidarno isplate ukupno 5.083,800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana veštačenja 28.10.2013. godine do isplate (stav 1. izreke drugostepene presude). Preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u prvostepenoj presudi, tako što je tužilac obavezan da tuženoj Gradskoj Opštini Stari grad na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 49.500,00 dinara, a tuženom preduzeću „Novi grad inžinjering“ d.o.o. iz Beograda, iznos od 457.200,00 dinara (stav 2. izreke). Obavezan je tužilac da tuženoj Gradskoj opštini Stari Grad iz Beograda na ime naknade troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 24.000,00 dinara (stav 3. izreke). Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav 4. izreke drugostepene presude).
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/13 u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje, budući da je drugostepeni sud pravilno i potpuno primenio procesni zakon i doneo zakonitu i pravilnu presudu. Poštujući načelo dispozicije, drugostepeni sud je nakon održane rasprave savesnom i brižljivom ocenom svakog dokaza zasebno, svih dokaza kao celine i na osnovu celokupnog dokaznog postupka pravilno odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane.
Prema činjeničnom stanju koje je utvrdio drugostepeni sud, tužilac više godina peva i slika u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu. Napravio je kofer od aluminijuma dimenzija 1m x 60 cm x 1m, u njemu je držao pribor za slikanje, rolne platna, slike, grafike, razglednice i dve stolice. U julu mesecu 2012. godine svako veče je u dvorištu zgrade, u pešačkom prolazu – pasažu između ulica Knez Mihailove br. 20 i Čike Ljubine broj 9, ostavljao svoj aluminijumski sanduk – kofer koji je zaključavan katancem i vezan lancima. Rešenjem komunalne inspekcije tužene Gradske opštine Stari Grad od 14.07.2012. godine naloženo je uklanjanje kofera sa javne površine, odnosno pešačkog prolaza prema NN licu, pa kako kofer-sanduk nije uklonjen u određenom roku, donet je zaključak o dozvoli izvršenja i po nalogu prvotužene sanduk – kofer uklonio je drugotuženi „Novi Grad inženjering“ doo Beograd tako što je kofer odneo u skladište u Leštanima dana 19.07.2012. godine. Istog dana tužilac je prijavio policiji nestanak sanduka sa slikama, razglednicama i priborom, ukupne vrednosti 7.000,00 evra, a opštini je platio 13.027,00 dinara na ime troškova izvršenja. Kada je u otišao u Leštane 20.07.2020. godine, u prisustvu taksiste – svedoka, video je da je kofer - sanduk oštećen. Po prijavi tužioca, Policijska uprava za Grad Beograd PS Grocka – PO Kaluđerica izašla je na lice mesta i konstatovala da je kofer - sanduk uklonjen po nalogu komunalne inspekcije i da je tužilac kod sebe posedovao zapisnik komunalnih službi koje su odredile uklanjanje predmetnog kofera.
Tužilac tužbom traži solidarno obavezivanje tuženih na naknadu materijalne štete u visini 5.083.000,00 dinara, jer se prema njegovom iskazu, u koferu – sanduku koji je uklonjen, nalazilo 111 slika, grafika, razgledinica i reprodukcija. Veštak je visinu štete utvrdio prema primercima koje mu je tužilac dao, našavši da svaka slika vredi po 400 evra, a na ime autorskog obeštećenja i utrošenog materijala.
Po oceni Vrhovnog suda pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužilac nije dokazao da je šteta nastala nepravilnom ili nezakonitom radnjom ili propuštanjem koje je učinjeno od strane tuženih, u smislu člana 172. ZOO, odnosno uzročno-posledičnu vezu između štetne radnje i nastanka štete. Prolaz između Knez Mihailove br. 20 i Čike Ljubine br. 9, na kome je ostavljen predmetni kofer – sanduk, predstvlja javnu površinu, saglasno članu 19. stav 2. Odluke o komunalnom redu, jer se nalazi u javnoj zoni dostupnoj većem broju građana. Stoga je komunalni inspektor tužene opštine imao ovlašćenje da donese odluku o uklanjanju sa javne površine predmetnog kofera – sanduka, odnosno zaključak o dozvoli izvršenja uklanjanjem stvari o trošku korisnika, odnosno njenog sopstvenika, sve u cilju uspostavljanja komunalnog reda, što proizlazi iz odredbe člana 14. Odluke o komunalnoj inspekciji. Tuženi „Novi grad inženjering“ d.o.o. Beograd je privredno društvo koje je ovlašćeno da sprovodi izvršenje odluka komunalnih službi opštine, uklanjanjem i skladištenjem ostavljenih stvari, a po ugovoru sa tuženom Opštinom Stari Grad. Takođe, u odnosu na postojanje štete tužilac nije dostavio svoj „plavi dnevnik“ sa popisom stvari koje su se nalazile u njegovom koferu – sanduku („plavi dnevnik“ je po sopstvenom iskazu preuzeo iz kofera kada ga je pronašao u Leštanima), a ni dva saslušana svedoka nisu imala tačno saznanje o vrednosti ovih pokretnih stvari. Nalaz veštaka zasnovan je na nepotpunim premisama o visini štete (vrednost slika je utvrđena „na osnovu viđenih radova tužioca“ ... „izjave tužioca“ ... „jednog rada za koji je tužilac rekao da je sličan sa nestalim slikama“...), pa visina štete utvrđena iz nalaza veštaka bitno premašuje tužiočevu prvobitnu procenu od 7.000,00 evra. Zbog toga spisak priložen uz podnesak od 17.07.2013. godine, koji čini 111 reprodukcija u dimeniziji razglednica nestalih slika, na osnovu koga je tužilac sravnio stanje reprodukcija i njihovih navodno nestalih originala, ne predstavlja dovoljan dokaz da su se u njegovom metalnom sanduku nalazile slike navedene u spisku.
Suprotno revizijskim navodima, pravilan je zaključak drugostepenog suda da dokazi u spisima nisu bili dovoljni da bi se izveo zaključak o tome da su se u koferu – sanduku nalazile slike koje su nakon njegovog oštećenja navodno nestale i za koje tužilac postavljenim tužbenim zahtevom traži naknadu. Pri tome, nije logično ni životno prihvatljivo da tužilac ne zna vrednost svojih originalnih radova, da istu ne prijavljuje policiji u ekvivalentnom iznosu i da vredne umetničke slike čuva u koferu bez ikakvog fizičkog obezbeđenja i na najprometnijem mestu u gradu, iako je kao diplomirani istoričar umetnosti o ovim bitnim činjenicama morao da ima saznanje. Odredbom člana 154. sav 1. ZOO, propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je da je nadoknadi, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Da bi bili ispunjeni uslovi za naknadu štete neophodno je da je šteta nastala i da postoje štetna radnja i uzročno-posledična veza između štetne radnje i štete.
Drugostepeni sud je pravilno utvrdio da tužilac nije dokazao da postoji nezakonit i nepravilan rad organa tužene sa jedne strane, niti da postoji uzročno- posledična veza između takvih radnji organa tužene i štete koju eventualno trpi, a teret dokazivanja ovih činjenica bio je na tužiocu.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić