
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12373/2023
23.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Rešad Plojović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Kristina Todorović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1113/22 od 22.12.2022. godine, na sednici održanoj 23.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1113/22 od 22.12.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1113/22 od 22.12.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P 27/22 od 22.09.2022. godine stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.09.2022. godine, do isplate. Stavom drugim izreke je odbijen zahtev preko iznosa dosuđenog u stavu prvom izreke, kao i za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 10.09.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 80.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude, do isplate.
Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1113/22 od 22.12.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba tuženog i preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru P 27/22 od 22.09.2022. godine u stavu prvom izreke, tako da je delimično usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati 30.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 22.09.2022. godine, kao dana donošenja prvostepene presude, do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u preostalom delu, preko iznosa dosuđenog u stavu prvom izreke, pa do 100.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka od 71.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete, a pobijanom odlukom je delimično preinačena prvostepena presuda kojom je tužbeni zahtev delimično usvojen, a delimično odbijen. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužene ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, odnosno ne ukazuje na postojanje drugačijih odluka, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 10.09.2020. godine, vrednost pobijanog dela je 30.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena.
Bez obzira što je odluka delimično preinačena u kom slučaju bi shodno članu 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku revizija uvek bila dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koji reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković