Rev 12523/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12523/2023
15.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ... , čiji je punomoćnik Miona Mihailović, advokat iz ... , protiv tužene Republika Srbija, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2262/22 od 14.12.2022. godine, u sednici održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2262/22 od 14.12.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2262/22 od 14.12.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 33555/2020 od 01.12.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete isplati 968.348,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da se obaveže tužena da tužiocu isplati zateznu kamatu na 968.348,00 dinara od 01.11.2019. godine do 01.12.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 187.091,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je predlog tužioca za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2262/22 od 14.12.2022. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju. Troškove revizijskog postupka je tražio i opredelio.

Po oceni Vrhovnog suda, u ovom sporu nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji iz razloga predviđenih odredbom člana 404 ZPP. Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete nastale na poljoprivrednim kulturama tužioca usled elementarne nepogode (grada). Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu člana 404. stav 1. ZPP, jer su nižestepene presude, donete uz primenu relevantog materijalnog prava, u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda po pitanju odgovornosti tužene za naknadu štete zbog nepreduzimanja mera zaštite od elementarnih nepogoda. Osim toga, sporno pravno pitanje – pitanje zastarelosti potraživanja naknade štete i postojanja doprinosa oštećenog, vezana su za konkretno činjenično stanje u rešenju spornog odnosa stranaka, pa nisu pitanja od opšteg interesa ni u interesu ravnopravnosti građana.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 26.06.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 968.348,00 dinara.

S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz izloženih razloga Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer odgovor na reviziju nije potreban radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković