Rev 1256/2020 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1256/2020
08.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Staniša Stamenković, advokat iz ..., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4204/19 od 22.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 08.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca AA iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4204/19 od 22.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 2653/18 od 17.09.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi, prema tuženom, da je tužioca smetao u pravu svojine starog ogradnog zida koji se nalazi na parceli tužioca k.p. .. KO ..., na taj način što je dana 27.10.2014. godine ozidao deo zida, u merama i granicama: zapadno od parcele tužioca k.p. .. u dužini od 1,40 m; istočno do parcele tuženog k.p. br. .. u dužini od 1,40m; severno do parcele tužioca i deo ogradnog zida od 0,70m; južno do parcele tužioca i dela ogradnog zida od 0,70m; i to tako što je isti ozidao sa 14 redova starih cigli na koje je postavio grede i crepove, te da se naloži tuženom da navedene ozidane cigle ukloni, kao i grede i crepove sa navedenog dela parcele tužioca i postojećeg zida i da se ubuduće uzdržava od ovakvog i sličnog smetanja. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.950,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude pa do isplate.

Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž 4204/19 od 22.10.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinuo presudu Osnovnog suda u Vranju P 2653/18 od 17.09.2018. godine i presudio tako što je odbio zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi, prema tuženom, da je tužioca smetao u pravu svojine starog ogradnog zida koji se nalazi na parceli tužioca k.p. .. KO ..., na taj način što je dana 27.10.2014. godine ozidao deo zida u merama i granicama navedenim u stavu prvom izreke prvostepene presude. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 69.798,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od izvršnosti presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/2018), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Stavom četvrtim te odredba Zakona, propisano je da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vredenost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos od iz stava 1. ovog člana. U smislu odredbe člana 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda, kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Tužilac je tužbu, radi činidbe, sudu podneo dana 24.11.2014. godine, a vrednost predmeta spora je 5.000,00 dinara koji očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. To znači da je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, u kom je, shodno citiranoj odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, isključeno pravo na izjavljivanje revizije. Nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije iz člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, jer se ta odredba Zakona može da primeni samo kad se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom Zakona o parničnom postupku ili posebnim zakonom određeno da revizija protiv odluke, u toj vrsti sporova nije dozvoljena, što je ovde slučaj.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci ovog rešenja doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić