Rev 1282/2018 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije; 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1282/2018
22.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Vesne Popović i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., koga zastupa Dragan Simić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., koju zastupa Mile Korać, advokat iz ... i VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Andrej Milješić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3303/17 od 18.10.2017. godine, na sednici održanoj 22.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3303/17 od 18.10.2017. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3303/17 od 18.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 1351/17 od 03.04.2017. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev je delimično usvojen i obavezani tuženi da tužiocu isplate iznos od 750.354,43 dinara i to BB iznos od 428.773,96 dinara, a tuženi VV iznos od 321.580,47 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 17.09.2014. godine do isplate, dok je preko dosuđenog iznosa od 428.773,96 dinara, u odnosu na tuženu BB, pa do traženog iznosa od 3.484.984,00 dinara i preko dosuđenog iznosa od 321.580,47 dinara, u odnosu na tuženog VV, a do traženog iznosa od 2.613.738,00 dinara i preko dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose, počev od 17.09.2014. godine, pa do tražene kamate na iste iznose, počev od 19.05.2009. godine, tužilac odbijen. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 244.909,88 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 03.04.2017. godine, do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi VV da isplati zastupniku za prijem pismena tuženog drugog reda GG, advokatu iz ..., iznos od 289.017,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3303/17 od 18.10.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužioca i ukinuto rešenje prvostepenog suda od 01.06.2017. godine. Stavom drugim izreke, žalba tužioca i tužene BB je odbijena, a žalba tuženog VV je usvojena, pa je prvostepena presuda ukinuta u delu odluke kojim je tuženi VV obavezan da privremenom zastupniku za prijem pismena isplati iznos od 289.017,00 dinara na tekući račun, dok je u preostalom delu presuda potvrđena. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odlučuje primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužioca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi sticanja bez osnova, podneta je 19.05.2009. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude u odnosu na veće potraživanje je 3.056.211,00 dinara, što iznosi 32.513 evra na dan podnošenja tužbe (s obzirom da tuženi nisu jedinstveni suparničari i da se potraživanja ne sabiraju).

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić