Rev 12958/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 12958/2022
09.11.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Spomenke Zarić i Zorana Hadžić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ilinka Oparnica, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 19160/19 od 18.03.2021. godine, u sednici održanoj 09.11.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 19160/19 od 18.03.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 19160/19 od 18.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 1036/19 od 23.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade štete za period od decembra 2015. godine zaključno sa novembrom 2018. godine isplati pojedinačno opredeljene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos kao u njegovom sadržaju. Stavom drugim izreke, rešeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, oslobođena je tužilja troškova parničnog postupka u visini sudskih taksi.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 19160/19 od 18.03.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje, potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke i odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP, radi razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe za novim tumačenjem prava.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata naknade štete zbog manje isplaćene penzije, usled naplaćene poštarine, ugovorene provizije za isplatu penzije u gotovini na adresu prebivališta tužilje, kao korisnika, u periodu od decembra 2015. godine zaključno sa novembrom 2018. godine, a nižestepenim presudama je odlučeno odbijanjem tužbenog zahteva. Vrhovni kasacioni sud ocenjuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP, jer je o zahtevu odlučeno uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučeno o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene člana 109. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, jer se tužilja opredelila za isplatu penzije u gotovini na svojoj kućnoj adresi i takvim izborom načina isplate prihvatila obavezu da plati poštarinu (cenu za pružene poštanske usluge) predviđenu Pravilnikom o opštim uslovima za obavljanje poštanskih usluga. Saglasno navedenom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojim je odlučeno o sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete zbog manje isplaćene penzije podneta je 18.01.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 11.272,77 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znače da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužilje nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić