Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stranke su blagovremeno izjavile revizije. Tužilac je izjavio reviziju protiv odluke sadržane u stavu drugom, četvrtom i šestom izreke drugostepene prsude, iz svih zakonom propisanih razloga, dok je tuženi izjavio reviziju protiv odluke sadržane u stavu prvom, trećem, petom, sedmom i devetog izreke drugostepene prsude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20), i utvrdio da je revizija tužioca osnovana, a da je revizija tuženog neosnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je, kao punomoćnik advokat zastupao tuženog u postupcima pred Osnovnim sudom u Jagodini i to u parničnom postupku u predmetu P 563/10 i u izvršnom postupku u predmetu I 1754/14. Rešenjem Osnovnog suda u Jagodini sadržanog u stavu četvrtom izreke presude P 563/10 od 29.01.2014. godine, tužena u tom postupku obavezana je da tužiocu, ovde tuženom plati na ime troškova postupka ukupno iznos od 415.600,00 dinara (na ime preduzetih radnji, sastava tužbe, nužnih pisanih podnesaka, zastupanja pred sudom u iznosu od 296.000,00 dinara i na ime sudske takse za tužbu i presudu u iznosu od 119.600,00 dinara). Presuda je potvrđena presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1563/14 od 10.07.2014. godine i dostavljena punomoćniku tužene u tom postupku 15.09.2014. godine, a punomoćniku tužioca, ovde tuženog 29.08.2014. godine. Troškove tog postupka naplatio je tuženi. Iz spisa Osnovnog suda u Jagodini I 1754/14 proizlazi da je predlog za izvršenje podneo ovde tuženi preko tužioca, kao punomoćnika advokata i da je doneto rešenje o izvršenju 24.12.2014. godine, kojim su određeni početni troškovi izvršnog postupka u iznosu od 79.100,00 dinara (na ime sastava predloga 19.800,00 dinara, a na ime takse 59.300,00 dinara). U istom postupku, rešenjem od 11.10.2019. godine određeni su dodatni troškovi izvršnog postupka u iznosu od 130.285,00 dinara, dok je za razliku između dosuđenog i traženog iznosa od 294.345,00 dinara zahtev odbijen. Tužilac je kao punomoćnik tuženog u tom postupku tražio troškove na ime zastupanja izvršnog poverioca na dva održana ročišta po 18.000,00 dinara (ukupno 36.000,00 dinara), na ime sastava četiri obrazložena podneska po 16.500,00 dinara (ukupno 66.000,00 dinara), na ime sastava 19 neobrazloženih podnesaka po 8.255,00 dinara (ukupno 156.845,00 dinara), na ime dva razgledanja spisa po 8.255,00 dinara (ukupno 16.500,00 dinara) i na ime troškova procene vrednosti naplate koja je bila predmet prodaje 20.000,00 dinara. Iznos od 60.000,00 dinara, koji tužilac potražuje na ime advokatskog honorara odnosi se na sastav podnesaka upućenih Ambasadi RS u Francuskoj i Ministarstvu spoljnih poslova RS, a koje je radnje preduzeo u korist tužnog. Tuženi nije tužiocu platio naknadu za preduzete radnje u napred navedenim postupcima.

Prvostepeni sud je delimično usvojio tužbeni zahtev tužioca, jer mu tuženi nije isplatio naknadu na ime zastupanja u postupcima koji su vođeni pred pred Osnovnim sudom u Jagodini, smatrajući da tužilac ima pravo na naknadu u visini troškova koji su priznati i dosuđeni u parničnom i izvršnom postupku, osim na naknadu na ime taksi. Smatrao je da je osnovan zahtev tužioca za isplatu iznosa od 60.000,00 dinara na ime advokatskog honorara i stvarnih troškova na ime sastava podnesaka upućenih Ambasadi RS u Francuskoj i Ministarstvu spoljnih poslova RS, zbog čega je obavezao tuženog da tužiocu isplati taj iznos.

Drugostepeni sud je, nakon održane rasprave, ukinuo prvostepenu presudu i odlučio o tužbenom zahtevu tužioca, tako što ga je delimično usvojio, s obzirom da je utvrdio da tuženi nije platio tužiocu naknadu na ime zastupanja u postupcima koji su vođeni pred Osnovnim sudom u Jagodini. Drugostepeni sud je smatrao da tužilac ima pravo na naknadu na ime zastupanja tuženog u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Jagodini u predmetu P 563/10 u visini troškova koj su dosuđeni tuženom, osim troškova na ime takse, jer troškovi takse ne spadaju u troškove tužioca kao advokata, zbog čega je obavezao tuženog da tužiocu isplati iznos od 296.000,00 dinara, a odbio zahtev tužioca za isplatu preko tog iznosa, a do traženog iznosa od 415.242,00 dinara. Takođe, drugostepeni sud je smatrao da tužilac ima pravo na naknadu na ime zastupanja tuženog u izvršnom postupku na ime početnih troškova, osim troškova na ime takse, zbog čega je obavezao tuženog da tužiocu i isplati iznos od 19.800,00 dinara, a odbio zahtev tužioca za isplatu iznosa od još 59.300,00 dinara, koji se odnose na troškove na ime takse. U vezi dodatnih troškova ovog postupka, drugostepeni sud je smatrao da tužilac ima pravo na naknadu u visini od 130.285,00 dinara koji iznos je dosuđen tuženom, a da nema pravo na preostali iznos prema opredeljenom zahtevu u tom postupku. U odnosu na zahtev tužioca za isplatu iznosa od 60.000,00 dinara na ime advokatskog honorara i stvarnih troškova na ime sastava podneska upućenih Ambasadi RS u Francuskoj i Ministarstvu spoljnih poslova RS sa kamatom, drugostepeni sud je smatrao da tužilac ima pravo na naknadu ovih troškova, sa kojih razloga je usvojio ovaj zahtev tužioca, s tim što je obavezao tuženog da plati kamatu od 20.12.2021. godine, kao dana presuđenja pa do isplate, a odbio zahtev za kamatu za period pre tog.

Suprotno navodima revizije tuženog, pravilna je odluka drugostepenog suda u delu u kome je usvojen tužbeni zahtev tužioca.

Članom 479. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da se ugovorom o nalogu obavezuje nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove. Shodno stavu 2. te odredbe zakona, istovremeno se nalogoprimac ovlašćuje na preduzimanje tih poslova. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa, kako je to propisano stavom 3. tog člana zakona.

U konkretnom slučaju, tužilac je, kao punomoćnik advokat zastupao tuženog u postupcima pred Osnovnim sudom u Jagodini i to u parničnom postupku u predmetu P 563/10 i u izvršnom postupku u predmetu I 1754/14, sa kojih razloga je tuženi u obavezi da mu plati naknadu za zastupanje na ime troškova koji su bili potrebni radi vođenja tih postupaka, na osnovu važeće Advokatske tarife za preduzete radnje, pa kako tuženi nije platio tužiocu naknadu na ime izvršenih usluga, to je pravilno odlučio drugostepeni sud kada je obavezao tuženog da tužiocu isplati naknadu na ime izvršenih advokatskih usluga u postupcima koji su vođeni pred Osnovnim sudom u Jagodini, sa kojih razloga je pravilno odlučio drugostepeni sud kada je obavezao tuženog da tužiocu isplati iznos od 296.000,00 dinara, sa kamatom na ime naknade za zastupanje u parničnom postupku u predmetu P 563/10 i iznos od 130.285,00 dinara, sa kamatom, na ime naknade za zastupanje u izvršnom postupku u predmetu I 1754/14, i sa kojih razloga su neosnovani navodi revizije tuženog o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Neosnovano se revizijom ukazuje da tužilac nema pravo na naknadu na ime advokatskog honorara i stvarnih troškova na ime sastava podnesaka upućenih Ambasadi RS u Francuskoj i Ministarstvu spoljnih poslova RS, te kako se radi o radnjama koje su bile nužne i neophodne, pravilan je zaključak drugostepenog suda, a suprotno navodima revizije, da tužilac ima pravo na naknadu na ime ovih troškova.

Sa napred navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Međutim, ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak drugostepenog suda da tužilac nema pravo na naknadu za zastupanje na ime troškova na ime takse, koji troškovi su priznati tuženom u parničnom i izvršnom postupku, kao i troškova izvršenja u skladu sa dostavljenim troškovnikom, s obzirom na to da je tužilac tokom postupka tvrdio i dostavio dokaze da je on snosio troškove na ime taksi, te s tim u vezi da je postojao dogovor sa tuženim da će mu ih tuženi naknadno isplatiti, kao i da će mu platiti sve naknadne troškove izvršenja u izvršnom predmetu, pa s obzirom na to da drugostepeni sud nije cenio ove navode i dokaze koje je tužilac priložio, to je drugostepena presuda u navedenom delu morala biti ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Sa napred navedenih razloga, primenom člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke, a ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer ista zavisi od odluke o glavnoj stvari.

U ponovnom postupku, drugostepeni sud će ceniti kako iskaz tužioca, tako i pismene dokaze koje je tužilac u prilog svojih tvrdnji priložio, kao i pismeni dokaz – specijalno punomoćje, na kome je konstatovano da tuženi priznaje dug tužiocu u ukupnom iznosu od 494.700,00 dinara na ime dosuđenih troškova u parničnom postupku P 653/2010 i dosuđenih početnih troškova izvršenja u izvršnom postupku I 1754/14, kao i troškove izvršenja u navedenom izvršnom predmetu, pa će ocenom tih dokaza ponovo odlučiti o preostalom delu tužbenog zahteva tužioca, pravilnom primenom materijalnog prava.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković