Rev 131/2020 3.1.4.19.1.6; postupak u sporu za izdržavanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 131/2020
05.02.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragoš Cukavac, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Ksenija Majstorović, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 327/19 od 18.07.2019. godine, u sednici održanoj 05.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE revizija tužioca, UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 327/19 od 18.07.2019. godine i ispravljena presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P2 br.83/18 od 21.02.2019. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 327/19 od 18.07.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P2 83/18 od 21.02.2019. godine i rešenje o ispravci P2 83/18 od 28.05.2019. godine. Tom presudom, stavom 1. izreke, tužilac je obavezan da na ime doprinosa za izdržavanje maloletne dece i to sina VV i sina GG, plaća iznos od po 9.000,00 dinara mesečno za tekući mesec do 05. u mesecu, počev od 26.12.2017. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski razlozi. Stavom 2. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je zakonski zastupnik maloletne dece – majka BB tražila da se tužilac obaveže da doprinosi izdržavanju maloletnih sinova iznosom preko dosuđenih do traženih iznosa od po 18.000,00 dinara. Ispravljenim stavom 3. izreke tužilac je obavezan da tuženoj na ime naknade troškova postupka isplati 72.000,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/114) Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana jer je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. ZPP a to je bilo od uticaja na donošenje nepravilne i nezakonite presude i zbog pogrešno primenjenog materijalnog prava.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac i tužena su bili u bračnoj zajednici u kojoj su rođeni njihovi sinovi GG ... godine i VV ... godine. Njihov brak je razveden presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P2 br.147/17 od 11.04.2008. godine donetoj u ovom parničnom postupku, koja je u delu koji se tiče razvoda braka parničnih stranaka i odluke o poveravanju tada maloletnog zajedničkog sina GG postala pravnosnažna. Ukinuta je u delu odluke o visini tužiočevog doprinosa za izdržavanje GG, kao i VV (iako on uopšte nije bio legitimisan kao stranka) i predmet je u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Ovaj parnični postupak započet je tužbom tužioca podnetoj u postupku razvoda braka, odluke o poveravanju zajedničkog maloletnog sina GG majci, uz njegovu obavezu da doprinosi izdržavanju ovog maloletnog deteta. Postupajući u ponovnom postupku, prvostepeni sud je utvrđivao materijalne prilike ovde parničnih stranaka i pored ostalog utvrdio da punoletni sin parničnih stranaka VV (starosti ... godine) pomaže svojoj majci u obavljanju poslova branja i prodaje lekovitog bilja od čega ostvaruje određene mesečne prihode, utvrdivši takođe da je on redovni student na ... godini Visoke ... škole ... u ..., sa privremenim sedištem u ...; a da je GG (starosti ... godina), u školskoj 2018/2019 godini upisan kao redovni učenik ... razreda ... škole „...“ u ... i kao student ... godine iste Visoke ... škole ... (kao i njegov brat VV). Baveći se ocenom mogućnosti dužnika izdržavanja i sa druge strane potrebama dece, pobijanom presudom je tužilac obavezan da doprinosi njihovom izdržavanju iznosom od po 9.000,00 dinara mesečno u iznosu koji će isplaćivati zakonskoj zastupnici sinova tuženoj BB.

Osnovano se u reviziji tužioca ukazuje da drugostepeni sud u pobijanoj presudi nije dao razloge o bitnim činjenicama na koje je ukazivao u žalbi koje su uticale na donošenje nezakonite odluke, a koje se tiču parnične sposobnosti stranaka i njihove stvarne legitimacije.

Naime, u konkretnom slučaju, postupak je bio pokrenut tužbom tužioca radi razvoda braka i odluke o poveravanju tada maloletnog GG majci, uz njegovu spremnost i zakonsku obavezu da doprinosi izdržavanju ovog maloletnog deteta u određenom novčanom iznosu, ali je nakon ukidanja prvostepene presude u preostalom delu za izdržavanje deteta, nastavljen postupak radi izdržavanja deteta, koji je nastavljen prema tuženoj kao zakonskoj zastupnici dece, iako je ona to prestala da bude jer je GG postao punoletan. Zato nije reč o maloletnom licu da bi ga zastupao njegov zakonski zastupnik u smislu člana 76. ZPP jer je GG stekao parničnu sposobnost punoletnog lica u smislu člana 75. ZPP. Takođe se iz spisa vidi da je stariji sin parničnih stranaka VV još u vreme podnošenja tužbe za razvod braka ovde parničnih stranaka bio punoletan, a nije bio označen kao parnična stranka, pa je ostalo nejasno kako je uopšte pobijanom odlukom uvedena obaveza njegovog izdržavanja.

Postupak u sporu za izdržavanje pokreće se tužbom na osnovu člana 278. Porodičnog zakona, kojim je propisano da tužbu za izdržavanje može podneti lice koje se u smislu ovog zakona smatra poveriocem odnosno dužnikom izdržavanja. Kako su zajednički sinovi ovde parničnih stranaka punoletna lica, to oni imaju parničnu sposobnost u smislu člana 75. ZPP, i aktivno su legitimisani za pokretanje postupka za izdržavanje punoletnog deteta i mogu podneti tužbu po tom osnovu na osnovu člana 278. Porodičnog zakona, što je u konkretnom slučaju izostalo jer nisu podneli tužbu odnosno protivtužbu. Imajući u vidu da njihovim punoletstvom dotadašnji zakonski zastupnik majka više nema to zakonsko svojstvo.

Pored toga, za sada se ne može ispitati pravilnost odluke o ispunjenosti uslova da tužilac doprinosi izdržavanju svojih punoletnih sinova, koja zakonska obaveza roditelja postoji na osnovu člana 155. stav 2. Porodičnog zakona do navršene 26 godina za punoletno dete koje se nalazi na redovnom školovanju. Međutim, kako se u spisima nalaze dve potvrde za GG za istu školsku godinu od kojih jedna glasi da se nalazi na redovnom školovanju u srednjoj školi a druga potvrda da je na redovnom školovanju u Visokoj ... školi ... u ..., na šta tužilac osnovano ukazuje revizijom, zbog te kontradiktoronosti se za sada ne može prihvatiti kao pouzdan zaključak nižestepenih sudova da se on nalazi na redovnom školovanju.

Prvostepeni sud će u ponovnom postupku otkloniti ukazane nedostatke u pogledu parnične sposobnosti parničnih stranaka i njihove stvarne legitimacije – aktivne i pasivne, koja je materijalno-pravne prirode u smislu kome od ovih lica pripada pravo na vođenje spora, odnosno za nastavljanje parnice u postupku izdržavanja punoletnog deteta koja je do sada bila okončana bez promene procesne uloge parničnih stranaka.

Kako odluka o troškovima postupka zavisi od odluke o glavnoj stvari, to je i ova odluka ukinuta.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu članova 415. stav 1. i 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić