Rev 1318/2020 3.19.1.1.4; razumni rok

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1318/2020
16.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visokog saveta sudstva, Privrednog suda u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 476/19 od 28.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 16.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 476/19 od 28.10.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 476/19 od 28.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru Prr 443/18 od 22.05.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iznos od 400 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22.05.2019. godine, kao dana presuđenja do konačne isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 27.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 476/19 od 28.10.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena a žalba tužilje je delimično usvojena a delimično odbijena pa je presuda Osnovnog suda u Somboru Prr 443/18 od 22.05.2019. godine u delu odluke o troškovima postupka preinačena, tako što je obavezana tužena da tužilji pored iznosa od 27.000,00 dinara isplati još iznos od 5.400,00 dinara, na način i pod uslovima kao u prvostepenoj odluci, dok je u preostalom pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i nepreinačenom delu odluke o troškovima prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila posebnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske praske.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, sa izmenama i dopunama), propisano je da posebna revizija može da se izjavi zbog pogrešne primene matrijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanostti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilje za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Privrednim sudom u Somboru u predmetu St. 44/2010 a povreda ovog prava tužilji je utvrđena rešenjem Privrednog suda u Somboru R4 818/2018 od 28.05.2018. godine. O pravu tužilje za novčano obeštećenje i visini novčanog obeštećenja sudovi su odlučili ceneći odredbe člana 30. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. U reviziji tužilja ukazuje na neujednačenu sudsku praksu u pogledu odlučivanja o visini naknade za novčano obeštećenje, međutim u presudi koja je priložena uz reviziju nije reč o identičnoj činjeničnoj pravnoj situaciji kao što je u ovoj parnici, tako da nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse. Visina novčanog obeštećenja određuje se u svakom konkretnom slučaju prema činjenicama i okolnostima koje su od uticaja za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije, primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 26.10.2018. godine sa zahtevom za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku od 800 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, a podneskom tužilje od 12.03.2019. godine, tužba je preinačena povećanjem zahteva za isplatu, tako što je postavljen zahtev za isplatu 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Članom 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ br. 40/15), propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1.) i da revizija nije dozvoljena (stav 3.).

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koja ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6.ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojim je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da u postupku po tužbi za novčano obeštećenje revizija nije dozvoljena u smislu člana 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, to je Vrhovni kasacioni sud doneo odluku kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić