Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su tokom trajanja vanbračne zajednice dobile zajedničko maloletno dete VV rođenog ...2019. godine. Zbog trajno poremećenih odnosa među parničnim strankama, tužilja je sa maloletnim detetom trajno napustila vanbračnu zajednicu sa tuženim. Parnične stranke su se na ročištu za glavnu raspravu 17.11.2022. godine, sporazumele o vršenju roditeljskog prava nad maloletnim detetom, njegovom prebivalištu, načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi i doprinosu na ime izdržavanja mal. deteta. Mal. VV ima tri godine, ima uobičajene potrebe u pogledu ishrane, odevanja i lečenja. Utvrđeno je da za izdržavanje mal. deteta potrebno 20.000,00 dinara mesečno.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je u najboljem interesu maloletnog deteta da bude povereno majci da samostalno vrši roditeljsko pravo uz utvrđen model održavanja ličnih odnosa sa ocem kao roditeljem sa kojim ne živi, a po prihvaćenom sporazumu roditelja na osnovu člana 78. Porodičnog zakona (PZ).

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu donetu primenom odredaba člana 61., 78. i 160. PZ, ocenivši da nije zaključen sporazum o vršenju roditeljskog prava, primenom odredbe člana 77. stava 3. PZ, koja propisuje uslove za samostalno vršenje roditeljskog prava. Međutim, izostali su razlozi koji su ga rukovodili na donošenje takve odluke.

Vrhovni sud ne prihvata ovakva kontradiktorna stanovišta nižestepenih sudova, zbog čega se revizijom osnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Odredbom člana 77. stav 3. navedenog zakona, propisano je da jedan roditelj vrši sam roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava. Odredbom člana 74. stav 4. istog zakona je propisano da jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud proceni da taj sporazum nije u najboljem interesu deteta.

Odredbom člana 266. stav 1. PZ, propisano je da je u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje, odnosno lišenje roditeljskog prava, sud uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta. Odredbom člana 270. PZ, propisano je, da je, pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava, sud dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. Odredbom člana 272. stav 2. istog zakona propisano je da, ako roditelji nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem, donosi sud.

Vrhovni sud nalazi da se odluke nižestepenih sudova za sada ne mogu prihvatiti kao pravilne, s obzirom da je ostalo nerazjašnjeno na osnovu čega je odlučeno da tužilja samostalno vrši roditeljsko pravo. Prvostepeni sud je zaključio da su na ročištu 17.11.2022. godine, stranke postigle sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i na osnovu takvog sporazuma doneo odluku kojom je zajedničko maloletno dete parničnih stranaka poverio majci na samostalno vršenje roditeljskog prava. Tuženi je u žalbi i potom u reviziji ukazivao da nije postignut sporazum o tome da majka samostalno vrši roditeljsko pravo, jer je tužbom traženo poveravanje deteta „na čuvanje i vaspitavanje“, sa čim se on ustvari saglasio. Drugostepeni sud, zaključivši da takav sporazum nije postignut, ne daje razloge koji su ga rukovodili da donese odluku kojom mal. dete poverava majci na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Prema tome, pobijene odluke ne sadrže razloge o proceni najboljeg interesa maloletnog deteta u smislu odredbi člana 6. i 266. PZ i člana 9.stav 3. Konvencije o pravima deteta.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud smatra da se ne mogu prihvatiti razlozi zbog kojih je sud odlučio o samostalnom vršenju roditeljskog prava kod izostanka sporazuma roditelja o tome.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će imati u vidu primedbe iznete u ovom rešenju i nakon sprovedenog postupka doneti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtevu za vršenje roditeljskog prava.

Saglasno navedenom, na osnovu odredbe člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković