Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13225/2022
01.02.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca- protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Dojčinović, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz ... i mal. VV, GG, DD i ĐĐ, svi iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB, čiji je punomoćnik Milena Dedović-Marjanović, advokat iz ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužene- protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 432/21 od 09.05.2022. godine, u sednici veća održanoj 01.02.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene-protivtužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 432/21 od 09.05.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 432/21 od 09.05.2022. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Lebanu P2 53/2021 od 03.08.2021. godine i presuđeno tako što je delimično usvojen tužbeni zahtev i mal. dete stranaka VV, rođena ...2008. godine poverena na čuvanje, podizanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje, upravljanje i raspolaganje imovinom deteta ocu, tužiocu-protivtuženom, koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Uređen je način održavanja ličnih odnosa i viđanja između mal. VV i tužene majke BB, u vreme, mesto i na način bliže opisan u izreci drugostepene presude. Obavezana je tužena-protivtužilja da na ime izdržavanja svog mal. deteta VV plaća 6.000,00 dinara mesečno, svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec od dana donošenja presude 03.08.2021. godine pa ubuduće, tako što će dosuđeni novčani iznos uplaćivati putem poštanske uplatnice na adresu oca deteta, dok za to postoje zakonski razlozi, odnosno dok ne nastupe okolnosti koje bi ovu obavezu izmenile ili ukinule. Ovom presudom izmenjena je pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Lebanu P2 138/16 od 24.01.2017. godine, u odnosu na mal. VV, kao i pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Lebanu P2 29/19 od 25.02.2020. godine, u odnosu na mal. VV. Odbijen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog da se izmeni pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Lebanu P2 138/16 od 24.01.2017. godine u delu odluke o poveravanju mal. dece GG, DD i ĐĐ tužiocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, da se urede lični odnosi viđanja između mal. dece GG, DD i ĐĐ sa majkom prema predloženom modelu i da se obaveže tužena-protivtužilja da doprinosi njihovom izdržavanju plaćanjem mesečnog iznosa od po 5.000,00 dinara za mal. GG i DD, odnosno 4.000,00 dinara za mal. ĐĐ. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u usvajajućem delu, tužena-protivtužilja je blagovremeno izjavila reviziju, iz svih zakonskih razloga.
Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023), Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti. Neosnovano se navodima revizije osporava utvrđeno činjenično stanje i stavlja primedba na ocenu dokaza iz člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je čitanjem dokaza izvedenim pred prvostepenim sudom i neposrednim izvođenjem dokaza na raspravi održanoj pred tim sudom, upotpunio utvrđeno činjenično stanje iz prvostepenog postupka i uz obrazloženu ocenu dokaza utvrdio sve bitne činjenice za pravilnu primenu materijalnog prava i odluku o izjavljenim žalbama.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku i na osnovu sprovedene rasprave i dopunjenog dokaznog postupka pred drugostepenim sudom, pravnosnažanom presudom Osnovnog suda u Lebanu P2 138/16 od 24.01.2017. godine, razveden je brak zaključen 13.10.2004. godine između tužioca AA i tužene BB, mal. deca EE, rođena ...2005. godine, ŽŽ rođen ...2007. godine, VV rođena ...2008. godine, GG rođena ...2012. godine, DD rođena ...2012. godine i ĐĐ rođena ...2013. godine povereni su na čuvanje i vaspitanje majci, uređen je način održavanja ličnih odnosa i viđanja između mal. dece i oca, obavezan je otac da na ime izdržavanja mal. EE, ŽŽ i VV plaća iznos od po 12.000,00 dinara, a na ime izdržavanja mal. GG, DD i ĐĐ iznos od po 9.000,00 dinara mesečno, svakog 1. do 5. u mesecu za prethodni mesec počev od donošenja presude dok za to postoje zakonski uslovi, a za veće traženje od dosuđenog tužbeni zahtev je odbijen kao neosnovan. Odbijen je kao neosnovan zahtev da se otac obaveže da uplati sve novčane iznose od dečijeg dodatka, kao i sve naredne uplate koje se nalaze na računu u banci u Nemačkoj, odbijen je zahtev za supružničko izdržavanje, obavezan je tužilac da tuženoj preda putne isprave mal. dece, stavljena je van snage određena privremena mera i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 213/20 od 11.06.2020. godine potvrđena je presuda Osnovnog suda u Lebanu P2 29/2019 od 25.02.2020. godine, u delu kojim su mal. EE i mal. ŽŽ povereni na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu, uređen je način održavanja njihovih ličnih odnosa sa majkom, obavezana je majka da na ime izdržavanja mal. EE plaća iznos od 8.000,00 dinara, a na ime izdržavanja mal. ŽŽ iznos od 7.000,00 dinara mesečno, a otac obavezan da na ime izdržavanja mal. VV plaća mesečni iznos od 6.000,00 dinara, da na ime izdržavanja mal. GG i mal. DD plaća mesečni iznos od po 5.000,00 dinara i da na ime izdržavanje mal. ĐĐ plaća 4.000,00 dinara mesečno, svakog 1. do 5. u mesecu za prethodni mesec počev od donošenja presude dok za to postoje zakonski uslovi.
Maloletna VV rođena je ...2008. godine. Učenica je sedmog razreda osnovne škole i odličan je učenik. Iz izveštaja Centra za socijalni rad utvrđeno je da je uobičajenih potreba za svoj uzrast, pozitivno raspoložena, pričljiva, uhranjena, higijenski uredna, kao i stambeni prostor u kome boravi. Pored ŽŽ, EE, GG, DD i ĐĐ, ima i mlađeg brata i sestru po ocu ZZ i II, koji žive u zajednici sa tužiocem i EE i ŽŽ, koji su napred navedenom pravnosnažnom presudom povereni ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava.
Centar za socijalni rad u Medveđi je na zahtev suda 02.08.2021. godine, nakon uspostavljene saradnje sa roditeljima, dao izveštaj u kome je navedeno da je tužilac AA rođen ...1972. godine, da je završio je Fakultet za ... i da je inženjer ... Nije u stalnom radnom odnosu, već se privatno radno angažuje na popravci kompjutera. Natprosečnih je intelektualnih sposobnosti, bez teškoća u kognitivnom funkcionisanju. U njegovoj ličnosti nisu uočeni znaci koji ukazuju na postojanje smetnji u nivou i funkcionisanju njegovog mentalnog zdravlja i socijalnog prilagođavanja, da kod njega postoje jasni stavovi, precizne granice u vaspitavanju, disciplina i jasna podela uloga i obaveza, da je kroz procenu odnosa sa decom evidentno odsustvo topline i nežnosti, ali da se odnos zasniva na poštovanju, poverenju, iskrenosti i otvorenosti, ali i jasnim ulogama u autoritativno vaspitnom stilu. Kooperativan je i otvoren za saradnju. U braku je sa sadašnjom suprugom JJ, sa kojom ima još dvoje dece, sina ZZ i kćerku II. BB je rođena ...1980. godine. Sa odličnim uspehom je završila osnovnu i srednju ... školu, kao i ... fakultet. Radila je u ... školi u ..., a potom u ... školi u ..., kao ... radnik, a trenutno je pripravnik u ... sudu u ... Ima urednu anamnezu, prosečnih je intelektualnih sposobnosti, bez psihofizičkih teškoća, poseduje zadovoljavajući stepen samokontrole ponašanja i reakcije na stres, negirajući znake depresivnosti, anksioznosti i povlačenja. Njena socijalna prezentacija je u skladu sa uzrastom, u pogledu socijalnih odnosa ima otvorenu i jasnu komunikaciju, poštuje pravila. Kod nje nije utvrđeno postojanje fizičkih i duševnih bolesti i poremećaja. Ona predstavlja adekvatan psihološko- pedagoški identifikacioni model za staranje o mal. deci, uspeva da deci osigura bezbednost, pruži neophodnu toplinu i postavi granice u okviru njegovog vaspitanja, odnosno na adekvatan način zadovolji sveukupne potrebe dece neophodne za normalan psihofizički razvoj dece, kao što je i do sada činila. Ima punu pomoć i podršku svojih najbližih članova porodice i izražava spremnost i veliku želju da deca budu poverena njoj na dalju negu, čuvanje i vaspitanje. Prema mišljenju Centra za socijalni rad u Medveđi, kako oba roditelja imaju zadovoljavajući roditeljske kompetencije i veliku motivaciju da se brinu i staraju o njihovo zajedničko šestoro mal. dece, o mal. GG, DD i ĐĐ bi trebalo i dalje se brine i stara majka BB. Uz navedeni izveštaj dostavljena je izjava VV od 01.07.2021. godine, u kojoj je napisala da mamu i tatu voli podjednako i izrazila neutralan stav po pitanju sa kojim roditeljem bi želela da živi, da bi Centru za socijalni rad dostavila izjavu 02.08.2021. godine u kojoj je navela da je odlučila da pređe kod tate, jer je bliža sa sestrom EE i i bratom ŽŽ koji je uče mnogim stvarima, sa njima ima tema za razgovor koje nisu vezane samo za školu, da kod tate uči francuski, da ima pravo da kaže svoje mišljenje, dok kod mame odmah počne da plače i da se nervira, da tata uvek dozvoljava da idu kod mame, ali da mama nije htela da ih pusti u obrnutoj situaciji. Zbog navedenog Centar je dao mišljenje da treba ozbiljno razmotriti stavove, razloge i mišljenje mal. VV, imajući u vidu njenu izjavu da želi da se o njoj dalje brine i stara otac.
S obzirom na to da mišljenje Centra za socijalni rad u Medveđi nije bilo jasno i konkretno u pogledu mišljenja o poveravanju mal. VV, Apelacioni sud u Nišu je procenio da je celishodno i neophodno da se izvede dokaz saslušanjem mal. VV. U svojoj izjavi pred drugostepenim sudom 31.03.2022. godine mal. VV je izjavila da je nešto pre početka sedmog razreda (pre septembra 2021. godine) prešla da živi kod oca i ponovo izrazila želju da ostane da živi kod njega. Svoju odluku je obrazložila time što smatra da je kod oca atmosfera lepša, da tamo žive stariji brat i sestra, ŽŽ i EE koji joj pomažu u učenju zajedno sa ocem, da je kuća velika, da ima svoju sobu i da tu lepo živi, da se dobro slaže sa očevom drugom ženom i da mnogo bolje uči od kad je kod tate, a da je kod mame atmosfera drugačija, da se ona puno nervira, plače i da se brzo ljuti, da slobodno vreme kod majke provodi na telefonu ili sa mlađim sestrama, da se kod majke više svako svojim stvarima zanima, dok se kod oca svi skupljaju zajedno, gledaju filmove, razgovaraju. Nakon izvođenja dokaza saslušanjem mal. VV, Centar za socijalni rad u Medveđi je 21.04.2022. godine dao mišljenje da izjava mal. VV data pred sudom sadrži prikazivanje sveobuhvatnog stanja i porodičnog okruženja u kome dete boravi, da su jasno i precizno i na nedvosmislen način obrazložene činjenice i razlozi zašto ona ubuduće želi da živi kod oca, da je porodična atmosfera slikovito opisana i da je ista podržavajuća i podsticajna za detetovo odrastanje, te da je potrebno da se uvaži mišljenje deteta i donese odluka kojom će mal. VV biti poverena ocu na dalju negu, čuvanje i vaspitanje sa predloženim modelom održavanja ličnih kontakata sa majkom.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, vodeći računa o najboljem interesu mal. deteta, u smislu člana 6. stav 1. i člana 266. stav 1. Porodičnog zakona, ceneći nalaze i mišljenja Centra za socijalni rad u Medveđi iz perioda pre i nakon sasluštanja mal. VV pred sudom i uvažavajući mišljenje mal. VV, koja je u vreme davanja iskaza pred sudom imala 13,5 godina i u saradnji sa organom starateljstva prema čijoj proceni je sposobna da formira svoje mišljenje u pogledu toga kom roditelju želi da bude poverena i na koji način želi da ostvaruje odnose sa drugim roditeljem, u smislu člana 65. st. 4. i 6. Porodičnog zakona, pravilno je drugostepeni sud odlučio da se mal. VV poveri ocu na samostalno vrešenje roditeljskog prava, da sa majkom održava lične odnose prema modelu koji je predložio Centar za socijalni rad i da se majka obaveže na plaćanje doprinosa za njeno izdržavanje u mesečnom iznosu od 6.000,00 dinara
Neosnovano se navodima revizije tužene osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje na kom je zasnovana pobijana presuda, kao i pravilna primena materijalnog prava.
Najbolji interes deteta je pravni standard koji se ceni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a elementi za procenu najboljeg interesa deteta, između ostalog, su uzrast i pol deteta, želje i osećanja deteta obzirom na uzrast i zrelost, potrebe deteta i to vaspitne, zatim potrebe stanovanja, ishrane, odevanja, zdravstvene brige i sposobnost roditelja da zadovolje utvrđene potrebe.
U konkretnom slučaju drugostepeni sud je pravilno cenio elemente procene najboljeg interesa mal. VV uzimajući u obzir i mišljenje Centra o roditeljskim kapacitetima oba roditelja, u smislu člana 270. Porodičnog zakona, uz uvažavanje mišljenja, želja i osećanja deteta, saglasno članu 266. stav 3. Porodičnog zakona.
Procena Centra za socijalni rad je da su oba roditelja primerenih roditeljskih kapaciteta za pružanjem osnovne i emocionalne nege mal. deteta, postavljanjem i održavanjem odgovarajućih granica u detetovom ponašanju i da se ne dovodi u pitanje roditeljski kapacitet tužioca, ali je najpre dao mišljenje da je potrebno razmotriti stavove, razloge i mišljenje mal. VV, koja je pred Centrom izjavila da želi da se o njoj dalje brine i stara otac. U takvom slučaju od značaja za donošenje odluke o vršenju roditeljskog prava je i izraženo mišljenje mal. deteta, koje je u iskazu pred drugostepenim sudom jasno izrazilo svoju želju da živi sa ocem, a da redovno održava lične odnose sa majkom i sestrama GG, DD i ĐĐ. Pri tom je drugostepeni sud cenio i mišljenje Centra za socijalni rad od 21.04.2022. godine, datog nakon saslušanja mal. deteta pred sudom, da njena izjava sadrži prikazivanje sveobuhvatnog stanja i porodičnog okruženja u kome dete boravi, da su jasno i precizno i na nedvosmislen način obrazložene činjenice i razlozi zašto ona želi da živi kod oca, da je porodična atmosfera slikovito opisana i da je ista podržavajuća i podsticajna za detetovo odrastanje, te da je potrebno da se uvaži mišljenje deteta i donese odluka kojom će mal. VV biti poverena ocu na dalju negu, čuvanje i vaspitanje sa predloženim modelom održavanja ličnih kontakata sa majkom. Pored navedenog, odlukom da mal. VV bude povrena ocu je usaglašeno pravno sa faktičkim stanjem vršenja roditeljskog prava, budući da je ona pre septembra 2021. godine svojom voljom prešla da živi kod oca. S toga se navodima revizije po oceni Vrhovnog suda ne dovodi u sumnju pravilno procenjen interes mal. VV da bude poverena ocu, imajući u vidu roditeljske kapacitete tužioca, ali i uzrast, potrebe i želje deteta.
Pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo iz odredbi Porodičnog zakona kada je odredio model viđanja maloletnog deteta sa roditeljem sa kojim ne živi, prihvatajući predlog modela viđenja koji je dao Centar za socijalni rad kao model koji je u najboljem interesu mal. deteta. Tako određeni način održavanja ličnih odnosa deteta sa majkom je primeren postojećim prilikama i usklađen sa uzrastom deteta i njegovim razvojnim potrebama. Istovremeno, odluka o modelu viđanja omogućava tuženoj, kao roditelju koji ne vrši roditeljsko pravo, da prati rast i razvoj deteta i da utiče na njegovo vaspitanje. Iz navedenih razloga po oceni Vrhovnog suda nema okolnosti koje bi ukazivale da model viđanja deteta sa majkom treba da bude drugačiji od određenog.
Neosnovano se revizijom tužene ukazuje i da njen doprinos izdržavanju mal. VV treba utvrditi u manjem mesečnom iznosu od iznosa od 6.000,00 dinara na koji je pobijanom presudom obavezana.
Mesečne potrebe mal. VV su utvrđene u iznosu od 15.000,00 dinara, koje obuhvataju troškove stanovanja, ishrane, higijene, odeće, obuće i svakodnevnih aktivnosti. Tužilac nije u radnom odnosu, već popravkom komjutera ostvaruje mesečne prihode od oko 60.000,00 dinara, bavi se i poljoprivredom i prima dečiji dodatak za četvoro dece u ukupnom iznosu od 12.-14.000,00 dinara. Ima obavezu izdržavanja mal. ĐĐ, GG i DD u ukupnom iznosu od 14.000,00 dinara, koje su poverene majci na vršenje roditeljskog prava, a sa njim žive i zajednička deca stranaka sin ŽŽ i kćerka EE i još dvoje mal. dece iz drugog braka sin ZZ i ćerka II, čijem izdržavanju doprinosi ne samo na taj način što zadovoljava njihove finansijske potrebe, već i što svakodnevno brine o njima i vaspitava ih. S druge strane tužena u ... sudu u ... ostvaruje zaradu od 25.000,00 dinara, bavi se poljoprivredom i prima dečiji dodatak za troje dece od 12.600,00 dinara. Sa njom žive mal. GG, DD i ĐĐ, a ima i obavezu izdržavanja mal. EE i ŽŽ u ukupnom iznosu od 15.000,00 dinara.
Kod takvog stanja stvari, drugostepeni sud je pravilnom primenom člana 160. Porodičnog zakona cenio sve okolnosti na strani mal. deteta, kao poverioca izdržavanja i okolnosti na strani oba roditelja, koje su od značaja za ocenu mogućnosti svakog od roditelja da doprinosi izdržavanju svog mal. deteta. Kako je takva ocena zasnovana na savesnoj i brižljivoj oceni svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao celine, što je vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, po oceni Vrhovnog suda, iznos na koji je tužena obavezana na ime izdržavanja mal. VV nije previsoko određen, već je adekvatan da doprinese zadovoljenju potreba mal. deteta, da mu omogući nivo životnog standarda kakav uživa tužena kao dužnik izdržavanja, a da pritom ne dovede u pitanje njenu egzistenciju. Ovo imajući u vidu utvrđene mesečne potrebe mal. deteta, minimalnu sumu izdržavanja koja se koristi kao korektiv prilikom određivanja potreba primaoca izdržavanja, a koju određuje Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, visinu prihoda i rashoda stranaka kao dužnika izdržavanja, njihove imovinske prilike i odnos novčane obaveze roditelja da učestvuju u izdržavanju mal. dece koja sa njima ne žive. Udovoljenje zahtevu u manjem iznosu od određenog ne bi bilo u skladu sa kriterijumima propisanim u Porodičnom zakonu, pravilno utvrđenim prema potrebama deteta na mesečnom nivou kao poverioca izdržavanja i mogućnostima oba roditelja, kao dužnika izdržavanja, već bi došlo do nesrazmerno većeg prevaljivanja tereta obaveza izdržavanja zajedničke dece stranaka sa jednog roditelja na drugog, iako su oni jednaki obveznici izdržavanja. Pri tom, tužena je zdrava, radno sposobna, pa je s obzirom na to u obavezi da se na svaki način radno angažuje radi ostvarivanja materijalnih sredstava kojima će doprinositi zadovoljavanju svojih i potreba svoje mal. dece.
Vrhovni sud je cenio i ostale navode revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 414. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić