Rev 13300/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13300/2022
10.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Radomir Ilić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 306/22 od 20.04.2022. godine, u sednici održanoj 10.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 306/22 od 20.04.2022. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 306/22 od 20.04.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P 1022/21 od 12.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik porodične stambene zgrade (Pr+Pk) postojeće na k.p. br. .. KO ..., ukupne korisne površine 146,81 m2, koji građevinski objekat nije evidentiran u katastarskom operatu, kao i cele k.p. br. .. KO ..., površine 0.02,60 ha i da se obaveže tužena da ovo prizna i dozvoli tužiocu upis prava svojine na zgradi – parceli kod SKN Kraljevo, bez njenog daljeg prisustva, posebne saglasnosti ili naknadne dozvole. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 306/22 od 20.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je utvrđenje prava svojine na nepokretnosti po osnovu gradnje na tuđem zemljištu i po osnovu održaja. Zemljište u javnoj, ranije državnoj odnosno društvenoj svojini uvek je bilo u posebnom režimu prometa, kao što je i sada, pa se na osnovu gradnje objekta na zemljištu u javnoj svojini nije moglo steći pravo korišćenja na tom zemljištu na osnovu pravila o građenju na tuđem zemljištu iz člana 21. do 26. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, jer je raspolaganje takvim zemljištem i sticanje stvarnih prava na njemu bilo uređeno posebnim zakonom. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Sa napred navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja prava svojine podneta je 04.09.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.

S obzirom na to da vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić