Rev 135/2020 3.1.2.22

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 135/2020
10.02.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Živković, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Srbislav Stojanović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 560/19 od 27.08.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 560/19 od 27.08.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 560/19 od 27.08.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Požarevcu P 748/2017 od 16.11.2018. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime glavnog duga i zakonske zatezne kamate za period od 01.01.2007. godine do 20.10.2015. godine, isplati ukupan iznos od 34.678,37 evra, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga od 25.564,59 evra od 16.11.2018. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev za isplatu iznosa preko iznosa dosuđenog stavom drugim izreke do traženog iznosa od 37.953,35 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2018. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 344.180,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijanog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sudu je ocenio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti se navodima revizije određeno ne ukazuje.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku i na osnovu sprovedene rasprave i dopunjenog dokaznog postupka pred drugostepenim sudom, tužilac je tuženoj u septembru 2001. godine pozajmio iznos od 50.000 nemačkih maraka u prisustvu svedoka VV radi završetka poslovno-stambenog objekta koji je tužena gradila u..., sa rokom vraćanja od pet godina, do septembra, odnosno do kraja 2006. godine. Tužena je sastavila priznanicu o ovom zajmu čiji tekst glasi: ''Danas sam primila od gospodina AA1 lično 50.000 nemačkih maraka na ime pozajmice'' i na njoj stavila paraf i broj lične karte.

Po isteku roka za vraćanje zajma, tužena je nudila tužiocu da na ime zajma prenese pravo svojine tužiocu na jednom lokalu, što nije učinila. Godine 2008. u prisustvu svedoka GG iz ... na pitanje tužioca upućeno tuženoj kada će vratiti zajam, tužena je odgovorila da će ga vratiti kad izgradi objekat i proda stanove, do kraja 2010. godine. Tužena zajam nije vratila tužiocu, te je u docnji od 01.01.2007. godine.

Tužena je negirala da joj je tužilac pozajmio 50.000 nemačkih maraka, kao i da je sastavila priznanicu bez datuma i broja i na istu stavila svoj potpis paraf. Tvrdila da je prethodno 1994. godine od tužioca pozajmila 20.000 nemačkih maraka sa kamatom i da mu je ovaj zajam vratila bez kamate.

Iz nalaza i mišljenja veštaka za grafoskopiju Jožefa Bereca na okolnost da li je tužena sastavila navedenu priznanicu bez datuma i na istu stavila potpis- paraf, datog upoređivanjem sa nespornim rukopisima i potpisima tužene, na osnovu konstatovanih sličnosti koje su brojne i u individualnom pogledu od velikog značaja i koje nikako ne mogu biti slučajne ili predstavljati imitaciju u konkretnom slučaju, potvrđen je pozitivan identifikacioni zaključak, odnosno da sporni tekst priznanice jeste napisala tužena. U pogledu spornog potpisa koji se nalazi u rubrici „primio“ na priznanici, napisanog hemijskom olovkom plave boje u formi parafa, pisan slovima ćirilice, relativno brzim, sigurnim i prirodinim potezom, veštak se izjasnio da se tužena ne može isključiti kao njegov skriptor.

Po prigovoru tužene na nalaz i mišljenje veštaka izveden je dokaz veštačenjem preko Udruženja sudskih veštaka „Vojvodina“ iz kog je utvrđeno da komparativna proučavanja rukopisa pokazuju podudarnost većine opštih karakteristika i podudarnost vrednih i posebnih karakteristika rukopisa- priznanice. Broj i vrednost utvrđenih podudarnosti nedvosmisleno upućuje na zajedničko poreklo spornog i nespornog rukopisa, te da postoji pozitivna identifikacija sadržine priznanice i rukopisa tužene. U pogledu identifikacije potpisa na priznanici iz nalaza i mišljenja veštaka je utvrđeno da tužena dolazi u obzir kao eventualni autor spornog potpisa- parafa. Ovakvo formulisan zaključak upućuje na mogućnost i da je neka druga osoba autor spornog potpisa- parafa, ali se tužena ne može isključiti kao eventualni autor.

Ocenom nalaza i mišljenja sudskih veštaka Jožefa Bereca i veštaka Udruženja sudskih veštaka „Vojvodina“, u vezi sa ocenom iskaza tužioca i saslušanog svedoka VV, čijim iskazima je drugostepeni sud poklonio veru, utvrđeno je da je priznanicu o zajmu bez datuma sačinila tužena i da je ona skriptor potpisa- parafa na priznanici.

Iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke Snežane Šerbanović od 20.10.2015. godine, utvrđeno je da na dan veštačenja iznos glavnog duga od 50.000 nemačkih maraka predstavlja iznos od 25.564,59 evra, po zvaničnom objavljenom kursu za zamenu nemačkih maraka u evro. Obračun kamate veštak je vršio po godinama i metodom prostog interesnog računa (proporcionalnom metodom). Obračunata domicilna kamata za period od 01.10.2001. godine do 31.10.2001. godine iznosi 128,85 evra, a kamata za period od 01.01.2002. godine do 20.10.2015. godine iznosi 12.260,68 evra. Glavni dug sa obračunom domicilne kamate i obračunom kamate za period od 01.10.2001. godine do dana veštačenja 20.10.2015. godine iznosi ukupno 37.953,35 evra. Obračun kamate za period od 01.01.2007. godine do dana veštačenja 20.10.2015. godine iznosi 9.113,78 evra.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud, najpre, primenom člana 371. u vezi člana 362. Zakona o obligacionim odnosima, ocenio neosnovanim istaknuti prigovor zastarelosti potraživanja, jer od 01.01.2007. godine kada je tužena pala u docnju do dana podnošenja tužbe 14.03.2014.godine nije protekao desetogodišnji rok zastarelosti potraživanja, a potom primenom materijalnog prava iz člana 557. Zakona o obligacionim odnosima u vezi čl. 262. stav 1. i 395. istog zakona obavezao tuženu da tužiocu po osnovu zajma isplati ukupan iznos od 34.678,37 evra (iznos glavnog duga od 25.564,59 evra i obračunata kamata od padanja u docnju do dana veštačenja u iznosu od 9.113,78 evra), sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga od donošenja prvostepene presude do isplate, u granicama postavljenog tužbenog zahteva primenom člana 3. stav 1. ZPP.

Neosnovano se navodima revizije osporava pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i stavlja primedba na ocenu dokaza iz člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je čitanjem dokaza izvedenim pred prvostepenim sudom i neposrednim izvođenjem dokaza na raspravi održanoj pred tim sudom, upotpunio utvrđenje o činjeničnom stanju i uz obrazloženu ocenu dokaza utvrdio sve bitne činjenice za pravilnu primenu materijalnog prava i odluku o izjavljenoj žalbi. Iako iz nalaza i mišljenja sudskih veštaka grafološke struke proizlazi mogućnost i da je neka druga osoba autor spornog potpisa- parafa na priznanici, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, navodima revizije se ne dovodi u sumnju zaključak drugostepenog suda da je priznanica autentična, da ju je sačinila tužena i da je upravo tužena skriptor potpisa- parafa na priznanici, jer se prema nalazu i mišljenju sudskih veštaka tužena ne može isključiti kao eventualni autor, a za drugačiji zaključak tužena nije dostavila pravno relevantne dokaze.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić