Rev 13695/2022 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13695/2022
04.10.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Veličković, advokat iz ... i Nemanja Veličković advokat iz ..., protiv tuženog Grada Niša, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1306/22 od 05.05.2022. godine, u sednici veća održanoj 04.10.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1306/22 od 05.05.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 2093/20 od 28.10.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati 560.000,00 dinara, i to: za pretrpljene fizičke bolove 150.000,00 dinara, dok je preko dosuđenih pa do traženih 300.000,00 dinara tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan; za pretrpljeni strah 100.000,00 dinara, dok je preko dosuđenih do traženih 250.000,00 dinara tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan; za pretrpljene duševne bolove usled umanjenja opšte životne aktivnosti 250.000,00 dinara, dok je preko dosuđenih do traženih 350.000,00 dinara tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan i za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti 60.000,00 dinara, dok je preko dosuđenih do traženih 100.000,00 dinara tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan; a sve sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2021. godine, kao dana donošenja presude, do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 102.375,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1306/22 od 05.05.2022. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, prenačena je prvostepena presuda u odbijajućem delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke, tako što je obavezan tuženi da tužilji, pored dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete stavom prvim izreke prvostepene presude, isplati: još 50.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova, još 50.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, još 100.000,00 dinara na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i još 40.000,00 dinara na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti; a sve sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2021. godine, kao dana presuđenja, do isplate i naknadi troškove parničnog postupka od 121.075,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u obavezujućem delu stava prvog i u preostalom odbijajućem delu stava prvog izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u preinačujućem delu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu odluku primenom člana 408. („Sl. glasnik RS“ br. 72/11, 55/14 ... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana ...01.2019. godine, oko 11,30 časova, tužilja se okliznula na led i pala na raskrsnici između ulica u selu gde nema trotoara, usled čega je zadobila tešku telesnu povredu. Ulice nisu bile očišćene od snega i leda, a tužilja je nosila adekvatnu obuću - snegarice. Komšije su joj pomogle da ustane i smestili je u obližnju kuću, a zet je tužilju odvezao do Kliničkog centa gde je operisana, kada joj je ugrađena šipka u predelu kolena leve noge do kuka, koju još uvek nosi. U vreme povređivanja tužilja je imala 65 godina. Veštačenjem je utvrđeno da je kritičnom prilikom tužilja pretrpela tešku telesnu povredu u vidu preloma donjeg dela leve butne kosti iznad nivoa zglobnog zaglavka, a lečenje tužilje je trajalo oko sedam meseci. Veštačenjem je takođe utvrđeno je da je umanjenje opšte životne aktivnosti kod tužilje 25% i da se ogleda u tome što tužilja usled zadobijene povrede neće moći da obavlja poslove koji zahtevaju dugo hodanje i stajanje, hod po nepravilnom, uspon, forsiran hod, čučanj, nošenje teških predmeta i slično, kao i da će hod na kratkim relacijama i poslovima po ravnom vezane za samoposluživanje moći da obavlja sa ulaganjem dodatnih napora. Kod tužilje je posle završenog lečenja, prisutan operativni ožiljak na spoljašnoj strani butine dužine 85mm, širine 2-3 mm, skraćenost leve noge za 3cm, iskrivljenost leve potkolenice, smanjen obim leve butine i podkolenice u odnosu na desnu, a hod tužilje je primetno gegav i usporen, pa je estetski izgled tužilje trajno umanjen na gornjoj granici lakog stepena zbog čega skoro stalno, lako povremeno i umereno duševno pati, nelagodno i neprijatno se oseća unutar porodice, a naročito u nepoznatom okruženju. Prilikom povređivanja, za vreme transporta, kao i kasnije u toku i nakon završenog lečenja tužilja je trpela fizičke bolove i strah čiji su intenzitet i dužinu trajanja nižestepeni sudovi detaljno utvrdili i opisali u svojim odlukama, na koje se upućuje radi izbegavanja suvišnog ponavljanja.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je delimično usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženog da naknadi tužilji tražene vidove nematerijalne štete u iznosima za koje je ocenio da predstavljaju pravičnu novčanu naknadu u vreme presuđenja. U preostalom delu, odlučio je odbijanjem tužbenog zahteva.

Drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenice od značaja za ocenu visine nematerijalne štete, ali da je dosuđene iznose traženih vidova naknade štete prenisko odmerio, te je s pozivom na član 200. ZOO delimično preinačio prvostepenu presudu u odbijajućem delu i tužilji dosudio uvećane iznose pravičnih naknada kao u izreci. U obavezujućem i preostalom odbijajućem delu, drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Po stanovištu Vrhovnog suda, neosnovano se revizijom tuženog ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo.

Članom 200. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, propisano je da za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu (stav 1.). Prilikom odlučivanja o zahtevu na naknadu nematerijalne štete, kao i visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povređenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom (stav 2.).

U smislu citirane zakonske odredbe sledi da novčana naknada nematerijalne štete nije cilj, nego sredstvo kojim oštećeni zadovoljenjem životnih potreba koje ne bi mogao podmiriti, olakšava sebi život i čini ga podnošljivijim, ublažavajući duševni bol usled povređivanja, tako da novčana naknada ima za svrhu da se oštećenom pruži odgovarajuća satisfakcija prema značaju povređenog dobra i težini povrede radi uspostavljanja psihičke i emocijalne ravnoteže koja je postojala pre nastanka štete.

Imajuću u vidu navedeno, po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio član 200. ZOO, kada je zaključio da, s obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja: težinu povreda tužilje, intezitet i dužinu pretrpljenog bola i straha, posledice i stepen estetske naruženosti, a naročito utvrđene trajne posledice umanjenja životne aktivnosti i životnu dob tužilje (koja je u vreme povređivanja imala 65 godina), tek dosuđeni uvećani iznosi traženih vidova nematerijalne štete, pored i zajedno sa iznosima dosuđenim prvostepenom presudom, predstavljaju pravičnu naknadu kojom se može postići satisfakcija radi uspostavljanja psihičke i emocijalne ravnoteže, koja je postojala pre nastanka štete. U smislu napred iznetog, neosnovano revident ističe da su dosuđene naknade nematerijalne štete previsoko odmerene, jer je drugostepeni sud prilikom odlučivanja o njihovoj visini vodio računa o značaju povređenog dobra i cilju kome ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

S obzirom na izneto, bez uticaja su i navodi revizije da tužilji ne pripada dosuđenje nakanade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti budući da je reč o naruženosti na granici lakog stepena. Ovo s toga jer kod tužilje postoji operativni ožiljak na spoljašnoj strani butine dužine 85mm, širine 2-3 mm, skraćenost leve noge za 3cm, iskrivljenost leve potkolenice, te smanjeni obim leve butine i podkolenice u odnosu na desnu, kao i gegav i usporen hod, koji je kao takav primetan i vidljiv za treća lica, a zbog čega tužilja trpi duševne bolove, pa i po oceni Vrhovnog suda, bez obzira na utvrđen stepen naruženosti, tužilji u konkretnom slučaju pripada pravična novčana naknada za ovaj vid nematerijalne štete u smislu člana 200. ZOO.

Navodi revizije kojima se pobija pravilnost primene člana 277. stav 1. ZOO, predmet su pravilne ocene drugostepenog suda i bez uticaja na drugačije presuđenje u pogledu odluke o kamati. Zatezna kamata na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude.

Kako se ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke Vrhovni sud je, na osnovu člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić