Rev 1373/2020 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1373/2020
21.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danijela Stojanović, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, sa sedištem u Kragujevcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 2622/18 od 06.08.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 21.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 2622/18 od 06.08.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 2622/18 od 06.08.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 9691/16 od 06.11.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se obaveže tužena da mu na ime manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti za period od 01.11.2013. godine do 29.05.2014. godine isplati iznos od 15.731,56 dinara,sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2017. godine kao dana veštačenja, pa do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime zakonske zatezne kamate od dana dospeća, pa do 11.05.2017. godine isplati iznos od 6.881,43 dinara, kao neosnovan. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti u bruto iznosu za period od 01.11.2013. godine do 29.05.2014. godine isplati iznos od 2.657,71 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2017. godine, kao dana veštačenja, pa do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime zakonske zatezne kamate od dana dospeća pa do 11.05.2017. godine isplati iznos od 1.192,25 dinara, kao neosnovan. Stavom petim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 2622/18 od 06.08.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca, a presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 9691/16 od 06.11.2017. godine se potvrđuje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS", br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14 i 87/18 - u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je to potrebno radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu za isplatu na ime naknade štete kao razlike između pripadajuće i isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti. Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, jer potreba za ujednačavanje sudske prakse u ovoj vrsti spora ne postoji. Odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava koje su u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Tužilac ukazuje na postojanje drugačijih odluka, međutim drugačija odluka ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Takođe, nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava.

Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena. Pobijanom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468 ZPP. Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda, u postupku u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Imajući izloženo u vidu, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić