Rev 1380/2016 medijsko pravo; naknada nematerijalne štete zbog objavljivanja informacije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1380/2016
19.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Vujović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ... i Radiodifuznog preduzeća ‘‘GG’’ ..., koje sve zastupa Kruna Savović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 72/16 od 07.04.2016. godine, u sednici održanoj 19.10.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž3 72/16 od 07.04.2016. godine, tako što se odbija žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P3 10/13 od 14.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P3 10/13 od 14.10.2015.godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obavežu tuženi BB, VV i Radiodifuno preduzeće ''GG'' ... da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti solidarno isplate 500.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 14.10.2015.godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da objave ovu presudu u emisiji „...“ koja se emituje na televiziji „GG“. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženima naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 72/16 od 07.04.2016. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu P3 10/13 od 14.10.2015. godine u stavu prvom izreke, tako što su obavezani tuženi BB, VV i Radiodifuno preduzeće ''GG'' ... da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti solidarno isplate 150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.10.2015. godine do isplate, dok je preko dosuđenog iznosa a do traženog od 500.000,00 dinara za iznos od još 350.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačena je ista presuda u stavu drugom izreke, tako što je obavezan glavni i odgovorni urednik VV da objavi ovu presudu u emisiji ‘‘...’’ koja se emituje na televiziji ''GG'' najkasnije u drugoj narednoj emisiji ‘‘...’’ pod pretnjom novčanog kažnjavanja. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem prvostepene presude, tako što su obavezani tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplate 139.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14.10.2015. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana 28.11.2012. godine u informativnoj emisiji ‘‘...’’ emitovanoj na televiziji ''GG'' objavljen je autorski prilog tuženog BB dok je voditelj emisije u studiju najavio sledeće: ''Nekadašnji generalni direktor .. AA pojavio se u javnosti prvi put posle izlaska iz zatvora. On je iza rešetaka proveo 10 godina jer je proglašen odgovornim za smrt 16 radnika ... . Sada mu se sudi za nelegalnu dodelu državnih stanova''. Zatim su usledili arhivski snimci zgrade ... u ... ..., sačinjeni neposredno nakon bombardovanja zgrade od strane NATO alijanse dana 23.04.1999. godine uz istaknut naslov snimka ''bombardovanje zgrade ... 23.04.1999. godine''. Tokom emitovanja arhivskog snimka išao je komentar prvotuženog: ''Da li je zaboravio ove scene nakon 10 godina zatvora u kome je bio jer je u bombardovanju ... žrtvovao 16 svojih radnika''? ''Na to pitanje nema odgovora jer je nekadašnji direktor ... AA odbio da odgovara na pitanja ‘‘GG’’. AA se u javnosti pojavio prvi put kako je odslužio desetogodišnju kaznu zatvora zbog smrti radnika ...''. Zatim je usledio snimak tužioca ispred Palate pravde u Beogradu u trenutku kada je tužilac izlazio iz zgrade suda gde mu se prvotuženi obraća rečima ''možete li da date izjavu u vezi sa današnjim suđenjem i da prokomentarišete prvo pojavljivanje u javnosti posle svega. Kako se osećate posle svega, kako se osećate posle kazne koju ste odležali. Imate li neki komentar gospodine AA možete li samo kratko da nam kažete''. Tužilac se pokušavajući da izbegne odgovor vratio ka ulazu u zgradu Palate pravde. Nakon toga emitovan je snimak prvotuženog dok izveštava ispred Palate pravde i obraća se rečima ''AA se u javnosti prvi put pojavio od kako je odslužio desetogodišnju kaznu zatvora na koju je bio osuđen zbog smrti radnika ...''. Tužilac je pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Beogradu K 407/01 od 21.06.2002. godine oglašen krivim za krivično delo teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 194. stav 2. u vezi člana 187. stav 2. i 3. KZ RS, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 godina i 6 meseci. Prema izreci ove presude: ''tužilac je kriv što u periodu od 26.03. do 23.04.1999. godine u ... u ... ulici broj ..., kao odgovorno lice u svojstvu generalnog direktora ... nije postupio po propisima o zaštitnim merama iz Pravilnika o odbrani i zaštiti u ..., mestu gde je okupljen veći broj ljudi, po kojim propisima je bio obavezan i odgovoran da obezbedi sprovođenje odluka i naređenja nadležnih organa, iako je bio svestan da time može da izazove opasnost za život ljudi, jer je već od 24.03.1999.godine počela agresija NATO na SRJ i time na opisanu opasnost pristao, na taj način što nije postupio u potpunosti po naređenju Savezne vlade o preduzimanju mera pripravnosti na teritoriji SRJ, a u skladu sa Odlukom Savezne vlade o proglašenju ratnog stanja od 24.03.1999. godine, koje naređenje je preko Saveznog ministarstva za odbranu – Područnog organa u Republici Srbiji, 26.03.1999. godine dostavljen ... – direktoru, a u okviru kog naređenja je bilo naređeno i preduzimanje mere pripravnosti o izvršavanju strateške i lokalne predislokacije određenih industrijskih i drugih proizvodnih kapaciteta i reprodukcionog materijala i prelazak na proizvodnju na novim lokacijama i kapacitetima, tako što nije dozvolio da se aktivira naredba broj 37 iz Plana pripravnosti ..., kojom naredbom je upravo bila konkretizovana i operacionalizovana naređena mera pripravnosti, kojom je trebalo izvršiti predislokaciju proizvodnih kapaciteta ... i početi sa emitovanjem programa sa rezervnog mesta rada, pa kada je 23.04.1999. godine u 02,06 časova objekat ..., za vreme dok se u njemu emitovao program ... i nalazili radnici ... bio raketiran i pogođen od strane snage avijacije NATO-a nastupila je smrt 16 radnika ..., a optuženi AA je bio svestan da usled njegovog navedenog nečinjenja može nastupiti smrt više lica, ali je olako držao da takva posledica neće nastupiti''. Prema obrazloženju navedene presude: ''upravo zbog toga što optuženi AA nije postupio po navedenom naređenju Savezne vlade, te tako nije postupio po opisanim propisima iz Pravilnika o odbrani i zaštiti koji su ga obavezivali na postupanje po naređenju Savezne vlade i došlo je do toga da prilikom raketiranja zgrade ... nastupi smrt šesnaest lica i dođe do teškog i lakog telesnog povređivanja drugih navedenih lica. U odnosu na osnovno delo, optuženi je bio svestan da je odbijajući da u potpunosti sprovede naređenje Savezne Vlade, postupao protivno propisima iz Pravilnika o odbrani i zaštiti, pa tako je bio svestan da usled toga može nastupiti opasnost za život ljudi, svestan da se radi o mestu gde se okuplja veći broj ljudi, pa je tako na nastupanje opisane opasnosti i pristao. Ovo sve stoga što je nesumnjivo utvrđeno da je optuženi bio svestan da se radi o naređenju koje je u potpunosti morao da izvrši, jer je i po svojstvima generalnog direktora to znao, bio upoznat sa naređenjima, bio upozoren od svojih službenika više puta da naređenja mora u potpunosti izvršiti, pa je ceneći okolnosti već navedene u vezi proglašenog ratnog stanja bio svestan da usled njegovog nečinjenja može nastupiti opasnost za život ljudi, pa je tako na opisanu opasnost i pristao, postupajući tako u granicama eventualnog umišljaja''.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev za utvrđenje povrede prava ličnosti i naknadu štete.

Prema članu 4. stav 1. Zakona o javnom informisanju u javnim glasilima se objavljuju ideje, informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima, o kojima javnost ima opravdan interes da zna, osim kada je drugačije određeno zakonom. Odredba stava 1. ovog člana primenjuje se bez obzira na način na koji je pribavljena informacija (stav 2.). Novinari i odgovorni urednik javnog glasila dužni su da pre objavljivanja informacije koja sadrži podatke o određenom događaju, pojavi ili ličnosti sa pažnjom primerenom okolnostima provere njeno poreklo, instinitost i potpunost (član 3. stav 1.).

Prema članu 79. Zakona o javnom informisanju svako lice na koje se odnosi netačna, nepotpuna ili druga informacija čije je objavljivanje u skladu sa ovim zakonom zabranjeno, kao i lice kome nije objavljena ispravka, odgovor ili druga informacija čije objavljivanje ima pravo da traži od javnog glasila u skladu sa ovim zakonom, a koje zbog objavljivanja odnosno neobjavljivanja trpi štetu ima pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete u skladu sa opštim propisima i odredbama ovog zakona nezavisno od drugih pravnih sredstava koje tom licu stoje na raspolaganju.

Po članu 10. Evropske konvencije svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez mešanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća (stav 1.). Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja obaveštenja dobijenih u poverenju ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva (stav 2.).

Sloboda izražavanja podrazumeva prenošenje istinitih i tačnih informacija. U ovom slučaju, novinar ''GG'' je najavljujući prilog naveo da je tužilac ''proglašen odgovornim za smrt 16 radnika ...'' i upotrebio termin: „žrtvovao 16 radnika“ . Prilog novinara i njegovi komentari bazirani su na pravnosnažnoj sudskoj odluci, kojom je tužilac oglašen krivim za krivično delo protiv opšte sigurnosti koje je za posledicu imalo smrt 16 radnika ..., a koje je izvršeno sa eventualnim umišljajem. Imajući u vidu da je vrednosni sud (upotreba reči „žrtvovanje“) obrazovan na osnovu istinitih iskaza – pravnosnažne sudske odluke, nema povrede prava na čast i ugled, što tužbeni zahtev čini neosnovanim.

Na osnovu člana 416. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić