Rev 13957/2022 neblagovremena

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 13957/2022
30.11.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Novi sindikat Kliničkog centra Srbije, Beograd, koga zastupa Oliver Lukaja, advokat iz ..., protiv tuženog Klinički centar Srbije, sada Univerzitetski klinički centar Srbije, Beograd, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, radi izvršenja ugovora, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6652/21 od 17.03.2022. godine, u sednici održanoj 30.11.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao neblagovremena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6652/21 od 17.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6652/21 od 17.03.2022. godine, stavovima prvim, drugim, trećim, četvrtim, petim i šestim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 6756/20 od 26.11.2020. godine u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom i šestom izreke, tako što su odbijeni tužbeni zahtevi kojima je tužilac tražio: da se utvrdi da je tuženi povredio svoje obaveze preuzete Sporazumom o Protokolu rešavanja zahteva zaposlenih iz štrajka upozorenja od 12.05.2013. godine, koji je zaključen 17.05.2013. godine i zaveden kod tuženog pod br. .. od 17.05.2013. godine, na taj način što nije primio u stalni radni odnos sve članove Novog sindikata Kliničkog centra Srbije koji ispunjavaju uslove za prerastanje radnog odnosa iz radnog odnosa na određeno vreme, u radni odnos na neodređeno vreme čime je izvršio povredu člana 1. potpisanog Sporazuma o Protokolu rešavanja zahteva zaposlenih iz štrajka upozorenja od 12.05.2013. godine (stav prvi izreke); da se tuženi obaveže da izvrši svoju obavezu preuzetu članom 1. navedenog Sporazuma od 17.05.2013. godine, te primi u radni odnos na neodređeno vreme, počev od 01.06.2013. godine sve radnike koji su kod tuženog bili zaposleni na određeno vreme u trenutku zaključenja Sporazuma od 17.05.2013. godine, i to zaposlene počev od rednog broja 1, zaključno sa rednim brojem 134 (stav drugi izreke); da se utvrdi da je tuženi povredio svoju obavezu iz navedenog Sporazuma od 17.05.2013. godine, na taj način što tužiocu nije podneo analitički izveštaj o stanju slobodnih finansijskih sredstava iz sopstvenih prihoda - dinarski i devizni deo, u periodu od 05.11.2012. godine do 16.05.2013. godine i da je tuženi izvršio povredu člana 12. navedenog Sporazuma od 17.05.2013. godine (stav treći izreke); da se tuženi obaveže da tužiocu dostavi analitički izveštaj o stanju slobodnih finansijskih sredstava iz sopstvenih prihoda - dinarski i devizni deo (stav četvrti izreke); da je tuženi povredio svoju obavezu iz raspolaganje dodatna novčana sredstva za isplatu pozajmica od strane tuženog, kao poslodavca zaposlenima u Kliničkom centru Srbije za novembar 2012. godine, čime je izvršio povredu člana 13. navedenog Sporazuma od 17.05.2013. godine (stav peti izreke); da se tuženi obaveže da radnicima Kliničkog centra Srbije stavi na raspolaganje sva slobodna novčana sredstva za isplatu pozajmica od strane tuženog, kao poslodavca za novembar 2012. godine (stav šesti izreke). Stavom sedmim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu osmom izreke, tako što je odbijen zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu naknadi troškove parničnog postupka od 229.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršnost presude do isplate. Stavom osmim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju tužioca.

Ispitujući blagovremenost izjavljene revizije, na osnovu člana 413. u vezi člana 403. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije blagovremena.

Odredbom člana 403. stav 1. ZPP, propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.

Pobijana pravnosnažna drugostepena presuda dostavljena je punomoćniku tužioca 21.04.2022. godine (prema povratnici u spisima). Rok za izjavljivanje revizije od trideset dana isticao je 23.05.2022. godine (ponedeljak). Reviziju protiv ove presude punomoćnik tužioca Oliver Lukaja, advokat iz ..., izjavio je 25.05.2022. godine predajom neposredno Prvom osnovnom sudu u Beogradu (prema prijemnom štambilju Prvog osnovnog suda u Beogradu), dakle po proteku zakonom propisanog roka od 30 dana, što reviziju čini neblagovremenom.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 403. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić