
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13971/2024
15.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Zvonar, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo u Beogradu, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3588/23 od 27.09.2023. godine, u sednici održanoj 15.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3588/23 od 27.09.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3588/23 od 27.09.2023. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 9418/19 od 13.04.2023. godine, stavom prvim izreke, tužba tužilje je povučena u delu tužbenog zahteva kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati 200.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.04.2023. godine do isplate. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je obavezana tužena da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati 525.353,21 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.01.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 436.453,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3588/23 od 27.09.2023. godine stavom prvim izreke, odbijene su, kao neosnovane, žalbe tužilje i tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 9418/19 od 13.04.2024. godine u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju, troškove je tražila i opredelila na ime sastava odgovora na reviziju.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke, pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog Zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja organa tužene povredom prava na mirno uživanje imovine zajemčeno članom 58. Ustava Srbije i članom 1. protokola 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pobijana odluka je doneta primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje a navodima revidenta ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revident uz reviziju nije dostavio drugačiju odluku sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tuženog u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknadi štete tužilja je podnela 03.10.2014. godine, a vrednost predmeta spora je 525.353,21 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor koji se odnosi na novčano potraživanje u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Zahtev tužilje za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP jer se ne radi o troškovima potrebnim radim vođenja ove parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković