Rev 1399/2020 3.19.1.25.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1399/2020
29.10.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., koje zastupa punomoćnik Krsto Bobota, advokat u ..., protiv tužene VV iz ..., koju zastupa punomoćnik Predrag Milovančević, advokat u ..., radi poništaja ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5059/2019 od 16.10.2019. godine, na sednici veća održanoj 29.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5059/2019 od 16.10.2019. godine.

ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 11037/18 od 21.01.2019. godine odbijen je tužbeni zahtev da se poništi ugovor o doživotnom izdržavanju OPU 8/2014 od 04.09.2014. godine zaključen između GG, kao primaoca izdržavanja, i VV, kao davaoca izdržavanja i obavezani su tužioci da tuženoj solidarno isplate na ime naknade troškova postupka iznos od 515.700,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5059/2019 od 16.10.2019. godine odbijena je žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je blagovremeno podnela odgovor na reviziju.

Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su sinovi pok. GG koji je preminuo 17.04.2015. godine. Pok. GG, kao primalac izdržavanja, i tužena, kao davalac izdržavanja, zaključili su 04.09.2014. godine ugovor o doživotnom izdržavanju kojim je primilac izdržavanja kao naknadu za davanje izdržavanja ostavio davaocu izdržavanja ½ stambenog i poslovnog objekta na kat. parc. br. ... KO R..., splav na ... sa kućicom i čamac bez kabine.

Pok. GG i tužena su živeli u vanbračnoj zajednici od 1998. godine do smrti pok. GG. Tužena je pomagala vanbračnom partneru u periodu kada se lečio od alkoholizma. Dana 20.06.2013. godine pok. GG dijagnostifikovana je neoperabilna tumorska promena na gornjem režnju desnog plućnog krila. Pok. GG je do februara 2015. godine mogao da se kreće i odlazi na terapije, a od tada je bio u postelji. Tužena se brinula o pok. GG i sahranila ga u porodičnoj grobnici u ... .

Tužioci nisu bili u bliskim odnosima sa svojim pokojnim ocem. Tužilac AA nije oca video više godina pre smrti, a kontakt su održavali telefonom jednom u mesecu ili jednom u dva meseca. Tužilac BB se sa ocem tokom njegove bolesti video samo jednom.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, aleatornost ugovora o doživotnom izdržavanju ne procenjuje se samo prema vremenskom razmaku između zaključenog ugovora i smrti primaoca izdržavanja, već prema svim okolnostima slučaja. Tužena je pružala svu neophodnu brigu i pažnju pok. GG u toku 18 godina zajedničkog života, pa se ne može smatrati da ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za nju samo zbog toga što je zaključen oko sedam meseci pre smrti pok. GG.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ističe da je u vreme zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju smrt pok. GG zbog bolesti bila izvesna zbog čega se ugovor mora poništiti. Ugovor o doživotnom izdržavanju je aleatorni ugovor što podrazumeva da je u momentu zaključenja ugovora prestacija davaoca izdržavanja neizvesna jer je neizvesno koliko će primalac izdržavanja živeti. Odredbama člana 203. Zakona o nasleđivanju predviđeno je da se ugovor o doživotnom izdržavanju može poništiti ukoliko zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja. S obzirom na to da je ugovor o doživotnom izdržavanju svakako aleatoran ugovor, navedenu zakonsku odredbu treba tumačiti tako da neizvesnost ugovora za davaoca izdržavanja znači da je u momentu zaključenja ugovora nesumnjivo očigledno da će obavezu davanja izdržavanja ispunjavati toliko kratko da će to biti nepravično nesrazmerno u odnosu na vrednost imovine koju će steći na osnovu ugovora. U konkretnom slučaju, za tuženu u vreme zaključenja ugovora nije moglo biti izvesno koliko će ispunjavati obavezu davanja izdržavanja bez obzira na to što je pok. GG bio bolestan. Neizlečiva bolest nesumnjivo vodi smrti, ali ni teška neizlečiva bolest, ni neoperabilnost, sami po sebi ne čine izvesnim kratkotrajnost samog ugovora. U vreme zaključenja ugovora pok. GG mogao je samostalno da se kreće, odlazi na terapije i brine sam o sebi, a tek od februara 2015. godine je bio vezan za postelju, što ukazuje na to da u vreme zaključenja ugovora nije bilo indicija da će pok. GG preminuti u kratkom roku da bi se moglo smatrati da za tuženu ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost u smislu člana 203. ZON.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u prvom stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. i 154. ZPP, odbio zahteve parničnih stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka jer tužioci nisu uspeli u ovom postupku, a odgovor na reviziju koji je podnela tužena nije bio potreban za ovu parnicu.

Predsednik veća – sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić