Rev 14010/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14010/2022
18.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Gordane Komnenić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Violeta Bojović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Lepojka Ilić, advokat iz ... i Grada Kragujevca, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1641/21 od 19.01.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 18.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1641/21 od 19.01.2022. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1641/21 od 19.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 3005/19 od 25.12.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi BB da tužilji na ime naknade štete isplati 1.777.660,31 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev, kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi Grad Kragujevac da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati 1.777.660,31 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi BB da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 440.304.00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženom Gradu Kragujevcu naknadi troškove postupka u iznosu od 207.740,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1641/21 od 19.01.2022. godine, odbijene su žalbe tužilje i tuženog BB i prvostepena presuda potvrđena. Odbijeni su zahtevi tužilje i tuženog BB za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi BB je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Ispitujući ispunjenost uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, Vrhovni sud je imao u vidu sadržinu tražene sudske zaštite, pravnosnažnu presudu donetu primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje i razloge na kojima je zasnovana, kao i sadržinu revizije, pa je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1 ZPP.

Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev u odnosu na tuženog BB koji je obavezan na naknadu štete tužilji, primenom članova 171. stav 1, 174. stav 1. i 3, 176. stav 1. Porodičnog zakona i člana 210. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, tuženi BB je na ime oštećenja pojavom klizišta cele porodične stambene zgrade u ..., koja je bila bračna tekovina sa tužiljom, a na kojoj je tužilji zaključenim poravnanjem pripao udeo od ½, od Grada dobio novu kuću i plac, pa mu je na dobijenoj nepokretnosti takođe pripalo pravo svojine sa udelom od ½. Tuženi je novu kuću i parcelu, bez znanja i saglasnosti tužilje, prodao trećem licu za 3.555.320,62 dinara, zbog čega su nižestepeni sudovi primenom člana 171. stav 1 Porodičnog zakona i člana 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima u vezi člana 176. Porodičnog zakona, tužilji dosudili polovinu tržišne vrednosti kuće i parcele.

Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, jer se radi o rešavanju konkretnog činjeničnog pitanja i ocene dokaza, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 16.08.2016. godine, a vrednost predmeta spora je 1.777.660,31 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja iznos od 14.433,52 evra (1 evro=123,1619 dinara).

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na naknadu štete, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić