
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1432/2015
21.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca D.M. iz I., koga zastupa N.M., advokat iz I., protiv tužene N.B. AD B., koju zastupa V.M., advokat iz N.S., radi utvrđenja ništavosti menice, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3081/2014 od 18.03.2015. godine, u sednici veća održanoj 21.01.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene N.B. AD B., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3081/2014 od 18.03.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 2025/13 od 30.05.2014. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba u delu kojim je traženo da se utvrdi da tužilac nema obavezu da tuženom vrati iznos od 1.089.645,33 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.04.2009. godine. Stavom drugim izreke utvrđeno je da je ništava menica izdata u I. dana 27.11.2006. godine, a na osnovu ugovora o kreditu broj KR 2006/9004 od 27.11. 2006. godine. Stavom trećim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 186.472,00 dinara.
Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž 3081/2014 od 18.03.2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu u pobijanom usvajajućem delu.
Protiv drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011,...55/2014).
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku je predviđeno da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti takve revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. Zakona o parničnom postupku, koji je noveliran odredbom člana 14. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/2014) zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse, niti potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i novog tumačenja prava, s obzirom na predmet spora i razloge iz kojih je usvojen tužbeni zahtev.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 404. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i člana 23. stav 1. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužilac je 05.02.2013. godine podneo tužbu Osnovnom sudu u Novom Sadu, sa zahtevom da sud utvrdi da je menica, izdata u I. 27.11.2006. godine, na osnovu ugovora o kreditu broj KR 2006/9004 od 27.11. 2006. godine, kao i da se utvrdi da tužilac nije dužan da tuženoj banci vrati iznos od 1.089.645,33 dinara. Vrednost predmeta spora označena u tužbi, kao i u uvodu prvostepene presude iznosi 1.089.645,33 dinara. Pobijana drugostepena presuda doneta je 18.03.2015. godine.
Prema odredbi člana 403. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011, 55/2014), revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako je na dan podnošenja tužbe 05.02.2013. godine, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije od 111,42 dinara za jedan evro, vrednost predmeta spora pobijanog dela od 1.089.645,33 dinara izražena u evrima iznosila 9.779,62 evra, što očigledno ne prelazi vrednosni cenzus od 40.000 evra propisan odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Snežana Andrejević,s.r.