Rev 1435/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1435/2021
09.09.2021. godina
Beograd

 Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Marković, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, Privrednog apelacionog suda, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 362/20 od 19.08.2020. godine, u sednici veća od 09.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje.  

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 362/20 od 19.08.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu P 1463/19 od 08.10.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinut je u celosti platni nalog izdat rešenjem Osnovnog suda u Smederevu P 1638/18 od 13.07.2018. godine kojim je obavezana tužena da tužilji na ime imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku Privrednog suda u Nišu St 991/10 isplati iznos od 18.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 6.000,00 dinara i odbijen je tužbeni zahtev; stavom drugim izreke obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Smederevu Gž 362/20 od 19.08.2020. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stavu 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji na osnovu člana 404. stava 1. ZPP jer ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava. U konkretnom slučaju radi se o parnici radi naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Pored navedenog, prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je odbijen jer predmet tužbenog zahteva suštinski nije naknada imovinske štete izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, već troškovi postupka koji je vođen radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku i o kojima je u tom postupku odlučeno. Sudske odluke koje su dostavljene uz reviziju ne odnose se na isto činjenično i pravno pitanje kao u ovoj parnici zbog čega ne upućuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse.

Shodno navedenom Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. stava 2. ZPP odlučio kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stava 2. tačke 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stava 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stavu 6. ZPP protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba je podneta 06.07.2018. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 18.000,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem je vrednost predmeta spora očigledno ispod navedenog zakonskog limita, revizija nije dozvoljena u smislu člana 479. stava 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić