Rev 14575/2024 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14575/2024
21.08.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca- protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Vučković, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz Republike ..., čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, izdržavanja i uređenja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tužene-protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 326/2023 od 06.07.2023. godine, u sednici veća održanoj 21.08.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene-protivtužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 326/2023 od 06.07.2023. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca-protivtuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P2 490/21 od 01.03.2023. godine, tužbeni zahtev je delimično usvojen, pa je izmenjena presuda Osnovnog suda u Somboru P2 173/19 od 29.03.2019. godine u delu odluka iz stavova prvog, trećeg i četvrtog izreke, tako što je određeno da tužilac samostalno vrši roditeljsko pravo nad mal. VV, da tužena održava lične odnose sa mal. VV dva vikenda mesečno, od četvrtka nakon završetka školske nastave do nedelje u 15,00 časova, kao i tokom polovine letnjeg i zimskog školskog raspusta, a u celosti tokom drugih kraćih školskih raspusta, uz obavezu tužene da po dete dolazi u domaćinstvo tužioca i obavezu tužioca da po prestanku navedenih termina preuzme dete u domaćinstvu tužene i obavezana tužena da doprinosi izdržavanju maloletne VV u mesečnom iznosu od 14.000,00 dinara, počev od 01.03.2023. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi uplatom tužiocu do 05. u mesecu za tekući mesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svake mesečne uplate do isplate. Odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da nakon termina za održavanje ličnih odnosa sa detetom, dete vraća u domaćinstvo tužioca, kao i da se obaveže tužena da doprinosi izdržavanju mal. deteta u iznosu od 14.000,00 dinara za period od 17.09.2021. do 28.02.2023. godine, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Odlučeno je da u preostalom delu presuda Osnovnog suda u Somobru P2 173/19 od 29.03.2019. godine ostaje neizmenjena. Odbijen je protivtužbeni zahtev da se izmeni presuda Osnovnog suda u Somboru P2 173/19 od 23.09.2019. godine tako što bi se odredilo samostalno vršenje roditeljskog prava tužene nad mal. VV, da tužilac održava lične odnose sa detetom svakog prvog vikenda u mesecu od petka u 18,00 do nedelje u 18,00 časova i tokom prvih sedam dana zimskog i prvih 15 dana letnjeg raspusta u julu mesecu, uz obavezu tužioca da preuzima dete u domaćinstvu tužilje i da ga u njeno domaćinstvo vraća sa putnom ispravom deteta, da tuženi doprinosi izdržavanju deteta u mesečnom iznosu od 15.000,00 dinara od dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi, da dospele rate da uplati odjednom, a dospevajuće do 05. u mesecu za tekući mesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog mesečnog iznosa, kao i da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 326/2023 od 06.07.2023. godine, žalba tužene je delimično usvojena, a delimično odbijena, pa je prvostepena presuda potvrđena u delu odluke o tužbenom zahtevu za vršenje roditeljskog prava i izdržavanju mal. deteta, kao i u delu kojim je odbijen protivtužbeni zahtev, a ukinuta u delu kojim je određen način uređenja ličnih odnosa tužene sa mal. VV i odlučeno o troškovima parničnog postupka i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv navedene presude donete u drugom stepenu, u pravnosnažnom delu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, iz svih zakonskih razloga.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023, u daljem tekstu: ZPP) u vezi člana 202. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“, br. 18/2005...6/2015), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bile u emotivnoj vezi od 2011. godine, povremeno se viđajući vikendom, jer je tužilac živeo u ..., a tužena u .... Nakon četiri meseca od rođenja maloletne VV ...2016. godine, zasnovale su vanbračnu zajednicu, koja je nedugo zatim usled razmirica i neslaganja prestala, kada se tužena sa mal. VV i ćerkom iz prethodnog braka, GG, preselila u iznajmljeni stan u ... . Presudom Osnovog suda u Somboru P2 30/17 od 17.03.2017. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P2 30/17 od 03.04.2017. godine, određeno je da tužena samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnim detetom, uređen je način održavanja ličnih odnosa oca i maloletnog deteta i određena njegova obaveza da doprinosi detetovom izdržavanju. U međuvremenu, budući da je tuženu tadašnji poslodavac - slovenačko privredno društvo uputilo na obuku u Republiku ..., gde joj je potom ponuđeno radno mesto, parnične stranke su postigle sporazum da zajednički vrše roditeljsko pravo i da mal. VV provodi vreme kod oba roditelja po dve sedmice u mesecu. Saglasno tome, presudom Osnovnog suda u Somboru P2 173/19 od 29.03.2019. godine izmenjena je ranija sudska odluka, tako što je određeno zajedničko vršenje roditeljskog prava, s tim da prebivalište deteta bude na adresi majke u Republici ..., određeno da će dete izdržavati zajednički, tako što će oba roditelja u celosti snositi troškove izdržavanja deteta dok dete boravi kod jednog od njih, da će dete provoditi vreme kod oba roditelja naizmenično po dve sedmice mesečno, uz obavezu majke da dete po isteku vremena određenog za viđanje vrati u domaćinstvo tužioca i obavezu oca da dete po isteku vremena određenog za viđanje vrati u ..., Republika ..., gde će majka preuzimati dete, određeno da oba roditelja mogu samostalno voditi dete na godišnji odmor i u inostranstvo, uz obavezu da dve nedelje ranije najave putovanje drugom roditelju, kao i da stranke samostalno snose troškove prevoza i letovanja deteta. Parnične stranke su se izvesno vreme pridržavale ovako uspostavljenog režima. U vreme nastupanja epidemije virusa Kovid-19 i prvobitnog drastičnog ograničenja slobode kretanja, mal. VV se zatekla kod oca u ... i tu je ostala narednih nekoliko meseci, u kom periodu je tužena jednom mesečno dolazila da je vidi, preuzimala je od oca i odvodila kod svojih roditelja u ... kod ..., gde su zajedno boravile do povratka tužene u ... .

Tužilac je zaposlen u ogranku „... banka Srbija“ a.d. Novi Sad u ... i ostvaruje mesečnu zaradu od 75.715,00 dinara i godišnji regres od 40.000,00 dinara. Vlasnik je trosobnog stana površine 91,42m2 u ... i dve vikendice od kojih jedna služi sa potrebe njegove porodice, a drugu izdaje tokom većeg dela godine i ostvaruje godišnju zakupninu u iznosu od oko 2.000 evra. Poseduje putnički automobil marke „Škoda ...“ 2005. godište, za koji troškove gorova snosi poslodavac tužioca, a od oca je nasledio brod koji koristi sa porodicom, za koji plaća troškove privezišta oko 30 evra godišnje. Od polovine 2018. godine živi sa vanbračnom suprugom DD, sa kojom nema dece, a koja radi kao preduzetnik – vodi ... evidenciju i ostavruje zaradu od oko 50.000,00 dinara, nema drugih prihoda ni nepokretnosti na svoje ime. Roditelji tužioca im novčano ne pomažu, osim što im obezbeđuju suhomesnate proizvode. U stanu tužioca mal. VV ima svoju sobu. Kada dete boravi kod tužioca, troškovi za hranu i kućnu hemiju su oko 25.000,00 dinara. Tužilac je 2016. godine sa bankom zaključio ugovor o kreditu na period otplate do novembra 2023. godine, prema kom mesečna rata iznosi 10.000,00 dinara. Po dobijanju sredstava kredita, tužilac je delom novca pomogao tuženoj u otplati nekoliko rata kredita za njen stan u ... . Tužilac nije osuđivan, protiv njega nije primenjen institut oportuniteta, niti je protiv njega vođen krivični postupak za krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga.

Tužena je ...2019. godine zaključila brak sa ĐĐ, sa kojim živi u ... u iznajmljenom stanu površine 45m2, za koji zakupnina iznosi 440 evra mesečno. Sa njima živi i ćerka tužene iz prethodnog braka, GG, koja studira u ... i prima porodičnu penziju od pok. oca u iznosu od oko 28.000,00 dinara mesečno. Tužena je zaposlena i ostvaruje zaradu od oko 1.100 evra mesečno, kao instruktor ... dodatno ostvaruje prihod od 300 evra mesečno, a prima i dečiji dodatak u iznosu od 40 evra mesečno. Vlasnik je stana površine 35m2 u ..., koji je kupila na kredit na period od 30 godine i za koji mesečnu ratu plaća 100 evra, a izdaje ga za 120 evra mesečno. Poseduje još jedan stan površine 48m2 u ..., koji izdaje za 40 evra mesečno. Koristi putnički automobil „Peugeot ...“ kupljen na lizing, za koji mesečno plaća naknadu u iznosu od 109 evra, a za koji troškove gorova snosi poslodavac tužene. Suprug tužene je zaposlen kao inženjer ... i učestvuje u snošenju zajedničkih troškova života. Vlasnik je kuće u ..., u kojoj povremeno borave. Troškovi ishrane za njihovo domaćinstvo mesečno iznose oko 300 evra.

Mal. VV je zdravo dete, nema posebnih potreba u pogledu ishrane, lekova i zdravstvenih pomagala. Mesečni troškovi za garderobu iznose 3.000,00 - 4.000,00 dinara, otac joj je kupio trotinet, a njegova majka bicikl. Troškovi boravka u vrtiću su iznosili oko 3.000,00 dinara, a gimnastike 1.000,00 dinara mesečno. U čuvanju deteta tužilac ima pomoć vanbračne supruge, majke, sestre, sestrine dece koja idu u srednju školu i roditelja vanbračne supruge, sa kojima maloletna VV ima blizak odnos.

Tužilac je uz saglasnost tužene mal. VV upisao u vrtić „EE“ u ... koji je pohađala u školskoj 2019/2020 godini. U tom periodu kada je dete boravilo kod majke u ..., pohađala je u vrtić u ... ukupno 25 dana. Uz saglasnost tužene, tužilac je 07.10.2020. godine prijavio prebivalište mal. VV na svoju adresu u ... i u školskoj 2020/2021 godine mal. VV je pohađala vrtić „ŽŽ“ u ... iz kog je unapred najavljeno izostala 32 dana koje je provela kod majke. Od 01.09.2021. godine mal. VV je upisana u obavezni predškolski program u vrtiću „ŽŽ“ u ..., ali dete tada nije krenulo u vrtić, jer je bilo kod majke u ... i sa majkom na moru u ... do 12.09.2021. godine, kada je tužena dete dovela kod oca u ... . Boravak deteta u predškolskoj ustanovi nije bio stalan, jer je dete polovinu meseca provodilo kod majke u ..., pa je u predškolskom programu u školskoj 2021/2022 godini bila prisutna svega 123 dana. Tokom 2021. godine tužilac nije dao saglasnost da tužena upiše dete u vrtić u ..., zbog čega je jedno vreme tužena morala da unajmi dadilju koja je čuvala dete dok je ona na poslu, da bi 21.02.2022. godine upisala u vrtić „ZZ“ u ..., koji je pohađala do 19.08.2022. godine. Tuženi se protivio zahtevu tužene da preuzme dete 26.09.2021. godine, jer je dete usled čestih izostanaka dosta propuštalo u obaveznom predškolskom programu i drugim unapred planiranim aktivnostima u vrtiću i druženju sa vršnjacima. Pored toga, tuženi je izrazio svoj stav da posluša preporuku lekara od 22.09.2021. godine da dete ne putuje zbog pogoršane epidemiološke situacije, te da tužena može dođe po dete kada se situacija stabilizuje. Nasuprot tome, tužena je sutradan 27.09.2021. godine otišla u vrtić, gde joj je omogućeno da vidi mal. dete i, iskoristivši trenutnu nepažnju vaspitača, uzela mal. VV u naručje i istrčala iz vrtića a da se nikom nije javila. Vaspitačica mal. deteta II ju je sustigla kod automobila i zahtevala od tužene da otvori vrata, upozoravajući je da je ona odgovorna za dete dok je dete u vrtiću i da tužena ne može da dete odvede iz vrtića na takav način. Nakon što je vaspitačica uspela da uđe u auto, uzela je u naručje mal. VV da je smiri, jer je dete plakalo i nakon verbalne rasprave sa tuženom, zajedno su otišle u policijsku stanicu, gde je vaspitačica dala izjavu da je mal. VV nasilno odvedena iz vrtića, zbog čega je pozvan Centar za socijalni rad u Somboru koji je obavio razgovor sa tuženom. Kada je izlazila iz policijske stanice, vaspitačica je srela tužioca i ispričala mu šta se desilo, a tužilac je istog dana zatražio od organa starateljstva u Somboru da hitno reaguje. Istog dana tužena je prijavila tužioca policiji kome je izrečena hitna mera zabrane kontakta i prilaska tuženoj, koja mera je trajala dva dana, a zatim produžena na još 30 dana. Tokom trajanja te mere, dete je boravilo kod tužioca, a sve informacije o detetu tuženoj je davala vanbračna supruga tužioca.

Mal. VV je uprkos neredovnom pohađanju predškolskog programa zahvaljujući dodatnom radu kod kuće savladala predškolski program i uspešno prošla testiranje za upis u prvi razred osnovne škole. Dana 01.09.2022. godine krenula je u prvi razred Osnovne škole „JJ“ u ..., a te školske godine je upisala i muzičku školu „KK“ u ... . Trenira gimnastiku. Školu u ... pohađa dve sedmice mesečno, a istovremeno pohađa Osnovnu školu „LL“ u ... u ... . Ovakav model pohađanja škole u dve države, psiholog škole u ... nije ocenio dobrim, jer dete treba da ima stalnost i stabilnost u školovanju. Prema mišljenju razrednog starešine deteta u osnovnoj školi u ... mal. VV uspešno prati nastavni plan, jer nema jezičkih poteškoća i ostvaruje sve poverene ciljeve, njena fizička, socijalna, emotivna i intelektualna zrelost je na visokom nivou, dobro je prihvaćena među vršnjacima, samoinicijativna je i odgovorna, motivisana za učenje i saradnju, a prema vršnjacima i stručnim radnicima se odnosi sa poštovanjem.

Iz nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad u Somboru od 27.10.2021. godine, sačinjenom nakon posete domaćinstvu tužioca, utvrđeno je da je tužilac razvio dobar odnos sa detetom, da je dete dobro prihvaćeno u domaćinstvu oca, da otac ima uslove da organizuje bezbedan i detetu primeren boravak, da se mal. VV u očevom domaćinstvu oseća slobodno, da je opuštena, komunikativna, da otvoreno priča o svojim interesovanjima i svom odnosu sa oba roditelja, kod kojih rado boravi. Iz nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad u Idriji od 22.02.2022. godine, sačinjenom nakon posete domaćinstvu tužene, utvrđeno je da između deteta i majke postoji jaka emotivna veza, da imaju dobar odnos, da tužena redovno i brižljivo ispunjava roditeljske dužnosti, da se prema detetu ophodi sa ljubavlju, da je dete opušteno u majčinom prisustvu. I po mišljenju ovog Centra, vršenje roditeljskog prava na dotadašnji način funkcionisanja, tako što dete po dve sedmice mesečno provodi kod svakog od roditelja, sa početkom školovanja nije odgovarajuće, jer je detetu potrebno obezbediti stalniji boravak u okolini gde će se školovati, a da na strani majke nema prepreka da se dete poveri njoj na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Kod oprečnih mišljenja Centara za socijalni rad u pogledu vršenja roditeljskog prava, sud je usled specifičnosti konkretnog slučaja, teritorijalne udaljenosti Centara za socijalni rad i nemogućnosti usaglašavanja njihovih mišljenja, odredio psihološko-psihijatrijsko veštačanje preko tima veštaka Kabineta sa sudsku psihijatriju - Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Vojvodine. Iz njihovog nalaza i mišljenja je utvrđeno da su oba roditelja bez obeležja psihopatologije, bez menifestacija poremećaja ličnosti i da su očuvane roditeljske podobnosti. Oboje su motivisani da brinu o detetu, prepoznaju i zadovoljavaju sve potrebe deteta i demokratskog su vaspitnog stila. Emotivni su i topli sa detetom, primenjuju konvencionalne metode vaspitanja deteta, s tim da je kod tužioca više zastupljeno i nagrađivanje kao vid podsticaja. Ovakav vaspitni stil stranaka omogućava da se kod deteta razviju sistemi veština samokontrole i samostalnosti, usvoje socijalne norme i da se dete prilagodi na zahteve društvene sredine. Tužena je u proteklom periodu menjala životno okruženje, što je dovelo do izmene u dinamici porodičnih okolnosti i zahtevalo od deteta da im se prilagođava. U tim okolnostima tužena nije u potpunosti sprovela proces prilagođavanja deteta no novo jezičko i sredinsko okruženje. To je, uprkos bliskom odnosu sa majkom, dovelo do toga da dete ne doživljava da je adaptirano na novo školsko okruženje, nije integrisano u vršnjačku grupu i nema širu mrežu socijalne podrške. Na planu roditeljskog funkcionisanja ne postoji značajnija komparativna prednost nekog od roditelja, ali je u aktuelnim porodičnim prilikama otac uspeo da formira nešto stabilnije porodične i životne okolnosti, koje detetu omogućavaju više rutine, reda i strukture u svakodnevnim aktivnostima i veću mrežu socijalne podrške i relacije među porodicom i prijateljima. Mal. VV je dete nadprosečnog intelektualnog funkcionisanja bez psihopatoloških smetnji, a njena socijalno-emocionalna zrelost odgovara devojčici tog uzrasta. Ona izražava i iznosi sopstveno mišljenje o porodičnim prilikama u skladu sa svojim uzrastom. Domaćinstvo oca doživljava kao primarnije, više je usmerena na oca u zadovoljavanju svojih potreba i smatra da je bolje prilagođena na školsku i društvenu sredinu u Republici Srbiji. Emocionalno je privržena roditeljima i sa njima ima bliske i spontane odnose i komunikaciju, s tim da sa ocem provodi vreme na sadržajniji način. Imajući u vidu obeležja funkcionisanja oba roditelja, odlike njiovog vaspitnog stila, uzrast i razvojne potrebe deteta, obrasce emocionalne privrženosti roditeljima, kontinuitet dosadašnjeg funkcionisanja deteta u obe sredine kao i mišljenje mal. deteta dato pred veštacima, po oceni veštaka u interesu mal. VV je da bude poverena ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, a da održava kontinuirane odnose sa majkom na način koji će majci omogućiti aktivno učešće u vaspitanju deteta i dalje očuvanje i razvijanje emocionalne relacije deteta sa majkom i sestrom po majci.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz odredbi Porodičnog zakona i ocenili da su ispunjeni uslovi za izmenu odluke o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i vodeći računa o najboljem interesu mal. deteta, u smislu člana 6. stav 1. i člana 266. stav 1. Porodičnog zakona, a ceneći nalaze i mišljenja Centara za socijalni rad u Somboru i Idriji i prihvatajući nalaz i mišljenje tima veštaka Kabineta sa sudsku psihijatriju - Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Vojvodine, u smislu člana 270. Porodičnog zakona, ocenili da je u najboljem interesu mal. deteta da bude povereno ocu na samostalno vršenje roditeljkog prava, a da se majka obaveže da doprinosi izdržavanju deteta u visini od 14.000,00 dinara mesečno.

Neosnovano navodima revizije tužena osporava pravilnu ocenu dokaza i pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na kom je zasnovana pobijana presuda. Odluka o tužbenom i protivtužbenom zahtevu je doneta pravilnom primenom materijalnog prava, za koju su dati dovoljni i jasni razlozi, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud.

Zajedničko vršenje roditeljskog prava podrazumeva da uvek postoji dogovor roditelja oko svih pitanja iz sadržine roditeljskog prava, a ono u smislu odredbe člana 68. stav 1. i 2. Porodičnog zakona čini pravo i dužnost roditelja da se staraju o detetu, koje obuhvata čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje, te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta. Zajedničko vršenje roditeljskog prava podrazumeva saglasnost roditelja o svim pitanjima, tako da sve dužnosti u podjednakoj meri terete oba roditelja, oba roditelja imaju podjednaku odgovornost za podmirenje svih potreba deteta i oba roditelja imaju u punom obimu sva prava i dužnosti iz korpusa roditeljskog prava. Ukoliko nema dogovora roditelja o nekom od pitanja vezanih za dete odnosno za obaveze roditelja prema detetu, nema ni sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava.

Dakle, kada zakonodavac predviđa zajedničko vršenje roditeljskog prava, onda ima u vidu sporazum roditelja koji je uslov takvog načina vršenja prava roditelja. Ukoliko sporazuma nema, ili sporazum zbog promenjenih prilika otpadne, onda nije moguće zajedničko vršenje roditeljskog prava.

U konkretnom slučaju, u predškolskom kalendarskom uzrastu mal. deteta, zajedničko vršenje roditeljskog prava je funkcionisalo na taj način što je dete provodilo po dve sedmice mesečno kod svakog od roditelja i na taj način pohađalo vrtić, obavezni predškolski program, a potom i školu naizmenično u ... i u ..., odnosno u mestu prebivališta roditelja. Polaskom deteta u školu, po mišljenju psihologa škole u ..., stručnog tima Centra za socijalni rad u Idriji i tima veštaka Kabineta za sudsku psihijatriju ovakav model pohađanja škole nije odgovarajući, jer je detetu potrebno obezbediti stalniji i stabilniji boravak, kako bi imalo kontinuitet u procesu obrazovanja tako što će pohađati jednu školsku ustanovu i vreme pretežno provoditi u domaćinstvu jednog roditelja. Kod takvog stanja stvari, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je u najboljem interesu mal. deteta da se izmeni dosadašnja sudska odluka o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i dete poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava jednom od roditelja.

Odredbom člana 266. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da je u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje roditeljskog prava, sud uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.

Najbolji interes deteta je pravni standard koji se ceni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a elementi za procenu najboljeg interesa deteta, između ostalog su uzrast i pol deteta, želje i osećanja deteta obzirom na uzrast i zrelost, emocionalne i razvojne potrebe deteta (vaspitne, zdravstvene, potrebe stanovanja, ishrane, odevanja) i sposobnost roditelja da potrebe deteta zadovolje.

Odredbom člana 270. Porodičnog zakona propisano je da je sud dužan da, pre nego što donese odluku o vršenju roditeljskog prava, zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima.

Procena tima veštaka Kabineta sa sudsku psihijatriju - Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Vojvodine je da su oba roditelja primerenih roditeljskih kapaciteta i podobnosti za vršenje roditeljskog prava, da su oba roditelja motivisana i podobna za pružanje osnovne i emocionalne nege mal. deteta, postavljanjem i održavanjem odgovarajućih granica u detetovom ponašanju kao i da oboje imaju blizak emotivni odnos sa detetom, zbog čega se ne dovodi u pitanje roditeljski kapacitet ni jednog od roditelja.

U takvoj situaciji, gde ne postoji komparativna prednost jednog roditelja, za odluku suda o vršenju roditeljskog prava je od presudnog značaja svestrana procena životnih okolnosti roditelja i prilagođenosti deteta na te okolnosti, kao i stručno mišljenje organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima o najboljem interesu deteta u okolnostima konkretnog slučaja. Kod oprečnih mišljenja Centara za socijalni rad o naboljem interesu deteta po pitanju vršenja roditeljskog prava, pravilno su nižestepeni sudovi odluku zasnovali na nalazu i mišljenju tima veštaka Kabineta za sudsku psihijatriju, koji je imao u vidu način funkcionisanja roditelja i njihov vaspitni stil, uzrast i razvojne potrebe deteta, emocionalnu privrženost roditeljima, kontinuitet dosadašnjeg funkcionisanja deteta u obe sredine i mišljenje mal. deteta dato pred veštacima iz čijeg mišljenja je utvrđeno da mal. dete, s jedne strane uprkos bliskom odnosu sa majkom, nadprosečnoj intelegenciji, činjenici da lako usvaja znanje stranih jezika i adaptira se na novo socijalno okruženje, nije integrisano u vršnjačko školsko okruženje u ... i nema širu mrežu socialne podrške, a da je sa druge strane, u životnom okolostima tužioca, formirano stabilnije porodično okruženje, što detetu omogućava više rutine, reda i strukture u svakodnevnim aktivnostima, veću mrežu socijalne podrške i relacije među porodicom i prijateljima, da dete domaćinstvo oca doživljava kao primarnije, da je više usmereno na oca u zadovoljavanju svojih potreba, da sa ocem provodi vreme na sadržajniji način i da je bolje prilagođena na školsku i društvenu sredinu u Srbiji.

Kod takvog stanja stvari, imajući u vidu roditeljske kapacitete tužioca, ali i uzrast, potrebe i želje deteta, po oceni Vrhovnog suda u sprovedenom sudskom postupku je pouzdano utvrđeno da je najbolji interes mal. deteta, koji podrazumeva udovoljavanje na najbolji mogući način njegovim emotivnim i razvojnim potrebama, da bude povereno ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, a da održava kontinuirane odnose sa majkom kako bi ona i dalje aktivno učestvovala u rastu, razvoju i vaspitanju deteta, ali i održavala i razvijala emocionalne relacije sa detetom, kao i dete sa sestrom po majci, što se navodima revizije ne dovodi u sumnju.

Istražno načelo, na koje se tužena u reviziji poziva, u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima predviđeno je članom 205. Porodičnog zakona. Međutim, odluku o tome da istražuje činjenice donosi sud, a u ovom slučaju nižestepeni sudovi su odluku o tužbenim zahtevima stranaka doneli na osnovu činjenične građe formirane ocenom nalaza i mišljenja tima veštaka Kabineta za sudsku psihijatriju koje su ocenili kao sveobuhvatno i u pogledu bitnih činjenica dovoljno za odluku o samostalnom vršenju roditeljskog prava, zbog čega i po oceni Vrhovnog suda nije bilo potrebno izvođenje novih dokaza na okolnost najboljeg interesa mal. deteta, što bi odugovlačilo postupak i izazvalo nepotrebne troškove.

U reviziji se ponavljaju navodi koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tužene kojima je, s pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred prvostepenim sudom i s pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, osporavala pravilnost prvostepene presude, ali je po oceni Vrhovnog suda drugostepeni sud dao pravilne razloge koje je uzeo u obzir, a koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi. Zakazivanje rasprave pred drugostepenim sudom je u domenu odlučivanja veća drugostepenog suda kada oceni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno ponoviti već izvedene dokaze, ili dokaze koje je odbio da izvede prvostepeni sud, što po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nije bilo potrebno, jer je pravilno ocenio drugostepeni sud da su u prvostepnom postupku pravilno i potpuno utvrđene činjenice relevantne za presuđenje. Revizijom tužene se ukazuje na u međuvremenu promenjene okolnosti koje ne mogu biti od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer budući da su nastupile nakon donošenja pobijane presude nisu mogle bile predmet ocene u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja koje je bilo od značaja za odlučivanje, već mogu biti predmet ocene suda u eventualno novom postupku o zahtevu za izmenu odluke o vršenju roditeljskog prava.

Nižestepeni sudovi su pravilnom primenom člana 160. Porodičnog zakona cenili i sve okolnosti na strani mal. deteta, kao poverioca izdržavanja i okolnosti na strani oba roditelja kao dužnika izdržavanja, koje su od značaja za ocenu mogućnosti svakog od roditelja da doprinose izdržavanju svog mal. deteta. Kako je takva ocena zasnovana na savesnoj i brižljivoj oceni svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao celine, što je vidljivo iz obrazloženja nižestepenih presuda, po oceni Vrhovnog suda, iznos na koji je tužena obavezana nije previsoko određen, već je adekvatan da doprinese zadovoljenju potreba mal. deteta i ne prevaljuje teret izdržavanja mal. deteta samo na njegovu majku, imajući u vidu da zakonsku obavezu izdržavanja imaju oba roditelja kao i iznose prihoda koje oni ostvaruju. Udovoljenje zahtevu u manjem iznosu od dosuđenog ne bi bilo u skladu sa kriterijumima propisanim Porodičnim zakonom, potrebama deteta tog uzrasta na mesečnom nivou i mogućnostima tužene, kao dužnika izdržavanja.

Iz navedenih razloga primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Tužiocu ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković