Rev 1459/2022 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1459/2022
24.02.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović, Dragane Boljević, Danijele Nikolić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ana Đorić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 500/21 od 29.09.2021. godine, na sednici održanoj 24.02.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje, izjavljenoj kao izuzetno dozvoljenoj, protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 500/21 od 29.09.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje, izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 500/21 od 29.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr 500/21 od 29.09.2021. godine, donetom u drugom stepenu, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Obrenovcu Prr 23/21 od 21.07.2021. godine u stavu drugom izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtev tužilje za isplatu iznosa od još 2.500 evra preko dosuđenog iznosa od 500 evra do traženog iznosa od 3.000 evra, sa traženom kamatom i stavu trećem izreke, kojim je obavezana tužena da isplati tužilji iznos od 18.000,00 dinara na ime troškova postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke odbačena je kao nedozvoljena žalba tužilje, izjavljena protiv stava prvog izreke presude Osnovnog suda u Obrenovcu Prr 23/21 od 21.07.2021. godine, kojim je delimično usvojen tužbeni zahtev tužilje, tako što je obavezana tužena da isplati tužilji iznos od 500 evra na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.07.2021. godine do isplate u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila posebnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, shodno odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost posebne revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje je drugostepeni sud dao za svoju odluku. Pritom se posebna revizija ne može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da navedeni revizijski razlozi iz člana 407. ZPP nisu propisani kao razlozi za izjavljivanje posebne revizije odredbom člana 404. stav 1. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije i u smislu odredaba člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, u vezi sa čl. 413. i 479. stav 6. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbama člana 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15) propisano je da se nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno primenjuju odredbe u sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1) i da revizija nije dozvoljena (stav 3).

Zakonom o parničnom postupku je propisano da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1), da u sporu male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena (člana 479. stav 6), kao i da je revizija nedozvoljena (član 410. stav 2. tačka 5) ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3), osim iz člana 404. ovog zakona.

S obzirom na to da je pobijanom drugostepenom presudom donetom u drugom stepenu odlučeno u sporu male vrednosti, u kom sporu nije dozvoljena revizija i da u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena ni po posebnom zakonu, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić