![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 14642/2022
22.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Igor Prokopović, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, sa sedištem u Kragujevcu, radi uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 5011/21 od 26.10.2021. godine, u sednici održanoj 22.03.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 5011/21 od 26.10.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 5011/21 od 26.10.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 4932/20 od 09.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor presuđene stvari izjavljen od strane tužene, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje RS za tužioca uplati doprinose po osnovu zdravstvenog osiguranja, za period od 27.03.2012. godine do 27.03.2013. godine, na iznos od 22.457,66 dinara, i to po stopama koje će važiti na dan uplate, te da o izvršenoj uplati dostavi dokaz tužiocu, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 5011/21 od 26.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavilo reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20), pošto ne postoji potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti novog tumačenja prava, već se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje. Predmet tražene pravne zaštite je uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva tužioca zasnovane su na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava, odredbe člana 78. stav 2. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, i u skladu su sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovrsnim zahtevima, zasnovanom na istom pravnom osnovu i istom ili sličnom činjeničnom stanju, kao u ovoj parnici. Tužilac ukazuje na postojanje drugačijih odluka što nužno ne znači i drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu .oje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi uplate doprinosa podneta je 17.08.2020. godine, a predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da u korist tužioca uplati doprinose na osnovice dodatka na platu po osnovu manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti (pravnosnažnom i izvršnom presudom dosuđeni iznos od 22.457,66 dinara).
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić