Rev 1475/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1475/2020
11.06.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Denić, advokat u ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje Beograd, Filijale Prokuplje, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Višeg suda u Prokuplju Gž 1112/18 od 24.09.2019. godine, na sednici veća održanoj 11.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Višeg suda u Prokuplju Gž 1112/18 od 24.09.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJU SE presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1112/18 od 24.09.2019. godine i Osnovnog suda u Prokuplju P 2923/17 od 12.03.2018. godine u delu odluke o troškovima postupka tako što se OBAVEZUJE tužena da tužiocu naknadi troškove prvostepenog i drugostepenog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, u roku od 15 dana, a deo zahteva tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od presuđenja do izvršnosti presude se ODBIJA kao neosnovan.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 2923/17 od 12.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu za period od aprila 2014. godine do oktobra 2014. godine, na osnovice koje su navedene u izreci presude, po stopama koje budu važile na dan uplate; stavom drugim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 1112/18 od 24.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u prvom stavu izreke; stavom drugim izreke odbijena je žalba tužioca i potvrđeno rešenje o troškovima postupka u stavu drugom izreke prvostepene presude.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugostepenoj presudi tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, sa predlogom da se o reviziji odlučuje u smislu člana 404. ZPP.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ispunjeni su uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP zbog razmatranja pravnog pitanja i ujednačavanja sudske prakse u vezi prava na naknadu troškova postupka. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući pobijano rešenje o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužilac je tužbom tražio da se tužena obaveže da uplati pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu. Nižestepenim presudama usvojen je tužbeni zahtev, pa je tužena obavezana da u korist tužioca nadležnom fondu uplati doprinose po stopi koja će važiti na dan uplate. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stav drugostepenog suda je da je tužilac doprinose mogao potraživati i u ranijem postupku u kojem je potraživao razliku naknade za slučaj nezaposlenosti.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovano se revizijom tužioca ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u delu nižestepenih odluka kojima je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Odredbom člana 153. stava 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stavom 1. ZPP da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, ne može se prihvatiti zaključak nižestepenih sudova da troškovi ovog postupka nisu bili potrebni. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, osim u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa, sud ne vodi računa o razlozima pravičnosti, a takođe visina tužbenog zahteva ni jednom zakonskom odredbom nije propisana kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka u situaciji kada je stranka uspela u sporu.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je preinačio nižestepene presude u delu o troškovima postupka tako što je obavezao tuženu da tužiocu na ime naknade troškova prvostepenog i drugostepenog postupka isplati iznos od 33.000,00 dinara. Navedeni iznos obuhvata nagradu punomoćniku za sastav tužbe u iznosu od 6.000,00 dinara, za sastav žalbe u iznosu od 12.000,00 dinara i za zastupanje na dva održana ročišta (01.02.2018, 12.03.2018) u iznosima od po 7.500,00 dinara. Na iznos naknade troškova nižestepenih postupaka tužiocu je, u skladu sa odredbom člana 277. stava 1. ZOO, dosuđena zakonska zatezna kamata od izvršnosti presude do isplate, a odbijen je deo zahteva od presuđenja do izvršnosti presude, jer tužena dolazi u docnju tek kada odluka o troškovima parničnog postupka postane pravnosnažna i kada protekne rok za njeno dobrovoljno ispunjenje.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 416. stava 1. u vezi člana 420. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 165. stava 2. u vezi članova 153. i 154. ZPP, obavezao tuženu da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara koji se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav revizije.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić