![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14807/2023
Gž-Ap 4/2023
20.09.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, pok. GG i pok. DD, svi iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Petković, advokat iz ..., protiv tužene Kompanije „Dunav osiguranje“ a.d.o., sa sedištem u Beogradu i tuženog ĐĐ iz ..., čiji je punomoćnik Milan Ilić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužilaca AA, BB i VV, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R3 4/23 od 29.03.2023.godine i reviziji tužilaca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2411/21 od 12.05.2021. godine, u sednici održanoj 20.09.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena žalba tužilaca AA, BB i VV, izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R3 4/23 od 29.03.2023.godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca AA, BB i VV izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2411/21 od 12.05.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2411/21 od 12.05.2021. godine, odbijena je žalba tužilaca AA, BB i VV i potvrđena presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P 4724/03 od 21.01.2006. godine. Tom presudom stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se obavežu tuženi da im, na ime štete isplate, i to tužiocu AA na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruge EE iznos 300.000,00 dinara, na ime materijalne štete za troškove sahrane supruge iznos 50.000,00 dinara, na ime troškova davanja pomena za smrt supruge po mesnim običajima iznos od 50.000,00 dinara, na ime nošenja i nabavke crnine iznos od 10.000,00 dinara, na ime troškova podizanja spomenika iznos od 39.850,00 dinara, tužiocu BB za duševne bolove zbog smrti majke iznos od 400.000,00 dinara i tužiocu VV za duševne bolove zbog smrti majke iznos od 400.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na nematerijalnu štetu od dana donošenja prvostepene presude, a za naknadu materijalne štete od dana veštačenja do konačne isplate, kao i zahtev tužilaca za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom drugim izreke drugostepene presude, tužba tužilaca je odbačena u delu kojim su tražili da se tuženi obavežu da im na ime mesečne rente plate iznos od po 6.000,00 dinara, dospele rate odjednom počev od 27.04.1990. godine do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, radi ujednačavanja sudske prakse.
Apelacioni sud u Beogradu rešenjem R3 4/23 od 29.03.2023.godine nije predložio Vrhovnom sudu odlučivanje o reviziji, kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 395. ZPP.
Protiv rešenja apelacionog suda, tužioci su izjavili žalbu.
Odlučujući o dozvoljenosti žalbe, Vrhovni sud je najpre imao u vidu da je u konkretnom slučaju reč o postupku započetom pre stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ...10/23) i da se primenom odredbe člana 506. stav 1. navedenog zakona, ovaj postupak sprovodi po odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04, 111/09 – u daljem tekstu: ZPP), koji ne predviđa žalbu kao pravni lek koji se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda, zbog čega žalba tužilaca nije dozvoljena.
Naime, žalba kao pravni lek može se izjaviti protiv presude donete u prvom stepenu (član 355. ZPP) i protiv rešenja prvostepenog suda (član 385. ZPP).
Protiv odluka drugostepenog suda - pravnosnažne presude donete u drugom stepenu i rešenja drugostepenog suda, stranke mogu izjaviti reviziju (član 394. i 412. stav 5. ZPP). Kako je žalba izjavljena protiv rešenja drugostepenog suda, to je na osnovu člana 411. u vezi člana 373. ZPP, odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da ni revizija nije dozvoljena.
Prema navedenoj odredbi člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku - prelazne i završne odredbe, postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona, sprovešće se po odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04, 111/09). Međutim, stupanjem na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14 – stupio na snagu 31.05.2014.godine), nastao je izuzetak sadržan u članu 23. stav 3. navedenih izmena zakona, prema kome je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Drugostepena presuda protiv koje je revizija izjavljena doneta je 12.05.2021. godine, pa se u odnosu na određivanje merodavne vrednosti za dozvoljenost revizije, primenjuje član 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.
Vrednost predmeta spora pobijanog dela po tužbi podnetoj 02.06.2003.godine za svakog od tužilaca koji nisu jedinstveni suparničari, u smislu člana 205. ZPP, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Naime, vrednost predmeta spora pobijanog dela, određena primenom čl.29. ZPP, za tužioca AA je 449.850,00 dinara, a u odnosu na tužioce BB i VV vrednost pobijanog dela iznosi po 400.00,00 dinara, sve po odbijenim zahtevima tužilaca za naknadu štete.
Kako vrednost predmeta pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužilaca nije dozvoljena.
Revizija nije dozvoljena ni protiv rešenja sadržanog u pobijanoj presudi, kojim je tužba odbačena u delu u kome su tužioci tražili isplatu novčane rente, a na osnovu člana 412. st. 1 i. 2. ZPP. Tim odredbama propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno završen, pri čemu je revizija u toj situaciji dozvoljena samo u sporovima u kojima bi bila dozvoljena protiv pravnosnažne presude. To nije slučaj u konkretnoj pravnoj stvari, jer je vrednost pobijanog dela za traženu rentu, u smislu člana 30. ZPP, ispod limita propisanog za dozvoljenost revizije.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić