Rev 1514/2017 porodočni zakon; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1514/2017
20.07.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Miodrag Radančić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa Zoran Pejčić, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, održavanja ličnih odnosa i doprinosa za izdržavanje, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 99/17 od 07.03.2017. godine, u sednici veća održanoj 20.07.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 99/17 od 07.03.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P2 335/15 od 15.11.2016. godine, stavom prvim izreke, razveden je brak stranaka zaključen 26.06.2010. godine pred matičarem u ..., Opština ..., upisan u matičnu knjigu venčanih za matično područje ... pod tekućim brojem ... za 2010. godinu. Stavom drugim izreke maloletna deca stranaka VV, rođen ... godine u ... i GG, rođena ... godine u ..., poverena su tužilji kao majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, određeno je da će se prebivalištem dece smatrati prebivalište i adresa majke i naloženo tuženom da odmah preda maloletnog VV tužilji. Stavom trećim izreke uređen je način održavanja ličnih odnosa tuženog sa maloletnom decom na način bliže opisan u stavu trećem izreke presude. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da doprinosi izdržavanju mal. VV sa 8.000,00 dinara mesečno počev od pravnosnažnosti presude pa ubuduće sa obavezom plaćanja do 15. u mesecu za tekući mesec s tim što je zaostale rate dužan da isplati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svake rate pojedinačno do isplate, sve preko tužilje kao majke. Stavom petim izreke obavezan je tuženi da doprinosi izdržavanju mal. GG sa 8.000,00 dinara mesečno počev od 21.12.2015. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće sa obavezom plaćanja do 15. u mesecu za tekući mesec s tim što je zaostale rate dužan da isplati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svake rate pojedinačno do isplate sve preko tužilje kao majke. Stavom šestim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 119.732,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 99/17 od 07.03.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P2 335/15 od 15.11.2016. godine u stavu drugom, trećem, četvtrtom, petom i šestom izreke.

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), u vezi sa članom 202. Porodičnog zakona i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, zajednica života stranaka prestala je 03.12.2015. godine, nakon čega se tužilja preselila kod svojih roditelja i sada živi u selu ... kod .... Tuženi po prestanku zajednice povremeno živi u ... sa ocem, a povremeno u ... sa majkom u njenom stanu. Prema mišljenju Centra za socijalni rad u ..., tuženi kao otac ima kapacitet da dužnosti roditelja obavlja samostalno i povoljne stambene uslove i prostore za nesmetan rad i razvoj dece i decu treba poveriti ocu. Prema mišljenju Centra za socijalni rad u ..., decu treba poveriti majci na samostalno vršenje roditeljskog prava procenjujući dosadašnje angažovanje majke u odrastanju dece i razvojne potrebe dece. Prvostepeni sud je pokušao usaglašavanje suprotnih stručnih mišljenja organa starateljstava, a kako usaglašavanje nije bilo moguće, odredio je veštačenje od strane veštaka psihologa. Prema nalazu i mišljenju veštaka psihologa, oba roditelja poseduju roditeljske potencijale i imaju podršku primarnih porodica i deca su emotivno vezana za oba roditelja. Međutim, kod tužilje kao majke je uočena bolja sposobnost za povlačenje granica između emotivnog i racionalnog, kao i između partnerskih i roditeljskih odnosa, bolje izgrađen autoritet i za razliku od oca ima razvijenu sposobnost aktivnog slušanja. Kod nje nije uočena indoktrinacija i uplitanje dece u partnersku problematiku, čiji se elementi kod oca uočavaju, pa je u interesu dece da roditeljsko pravo vrši majka, uz predloženi način održavanja ličnih odnosa, kao u izreci prvostepene presude. Potrebe mal. dece za ishranom, odećom, obućom, sredstvima za higijenu, razonodu i sl. utvrđene su za mal. VV starog ...godina u iznosu od 16.000,00 dinara, a za mal. GG staru ... godine u iznosu od 14.000,00 dinara. Tužilja je nezaposlena, živi u zajednici sa roditeljima i bakom, njen otac ostvaruje primanja po osnovu samostalnog rada, baka prima penziju i njihovo domaćinstvo obrađivanjem poljoprivredne imovine i gajanjem svinja obezbeđuje osnovne životne namirnice. Tuženi je u radnom odnosu u ... i u avgustu mesecu 2016. godine ostvario je zaradu u iznosu od 88.491,00 dinara, a u septembru iste godine u iznosu od 79.980,00 dinara. Nema drugih obaveza izdržavanja. Minimalna suma izdržavanja u vreme presuđenja iznosi 20.982,00 dinara.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su decu strankaa poverili majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uredili model viđanja mal. dece sa ocem kao prema predlogu veštaka i obavezali tuženog da doprinosi izdržavanju dece u iznosu od po 8.000,00 dinara za svako dete, primenom člana 6. stav 1, 266. stav 1, 61, 73, 154. stav 1, 160. i 270. Porodičnog zakona.

Revizijom se neosnovano osporava odluka o poveravanju dece ukazivanjem da je Centar za socijalni rad u Boru dao mišljenje da je u najboljem interesu dece da budu poverena tuženom, zbog čega je prema članu 270. Porodičnog zakona, odluku trebalo zasnovati na predlogu ovog centra.

Prema članu 270. Porodičnog zakona, pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišnjenje organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima.

Prema članu 271. stav 3. ZPP, koji se na postupke u vezi sa porodičnim odnosima primenjuje po članu 202. Porodičnog zakona, sud će na ročištu da raspravi primedbe i pokušaće da usaglasi nalaze i stručna mišljenja veštaka. Prema stavu 4, ako se na ročištu ne usaglase nalazi i stručna mišljenja veštaka, odnosno ako sud smatra da bitne činjenice nisu dovoljno raspravljene, sud će da odredi novo veštačenje koje će da poveri drugom veštaku i o tome će da obavesti stranke. Imajući u vidu da su mišljenja Centra za socijalni rad u ... i Centra za socijalni rad u ... u suprotnosti i da usaglašavanje nije bilo moguće jer su oba organa ostala pri svom mišljenju, nižestepeni sud je pravilno odredio veštačenje po veštaku psihologu, i predlog veštaka da se deca povere majci prihvatio kao stručan i obrazložen, otklanjanjem primedbi tuženog.

Revizija pogrešno interpretira mišljenje veštaka psihologa isticanjem da je kao odlučujući kriterijum za davanje predloga uzeta procena da će u tom slučaju deca imati nesmetan i redovan kontakt sa ocem dok ambijent života dece niti materijalni uslovi nisu bitni. U odgovoru na primedbe tuženog od 14.10.2016. godine, veštak je objasnila da u proceni roditeljskih kompetencija za vršenje roditeljskog prava, jedan od bitnih kriterijuma je procena potencijala roditelja kome se poverava vršenje roditeljskog prava da shvati značaj redovnih kontakata deteta sa drugim roditeljem kao i ulogu drugog roditelja u životu deteta, što je elementarno dečije pravo i predstavlja jedan od najvećih interesa deteta i potrebu da nakon dezintegracije porodice nastavi da ima oba roditelja. Materijalne prilike roditelja su drugorazrednog značaja, izuzev ako je roditelj bez elementarnih sredstava za život i nema ničiju podršku u podizanju dece. Imajući u vidu da je nalazom veštaka psihologa obrazložen najbolji interes dece, pravilno je na njemu zasnovana odluka o poveravanju u smislu člana 266. stav 1. Porodičnog zakona.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić