
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1515/2021
03.06.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz porodičnih odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Filipović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Tatić, advokat iz ..., radi razvoda braka i vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 375/20 od 22.10.2020. godine, na sednici održanoj 03.06.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 375/20 od 22.10.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Staroj Pazovi, presudom P2 338/18 od 21.11.2019. godine, razveden je brak zaključen u Sremskoj Mitrovici 12.05.2013. godine, između tuženog BB, rođenog .... godine u ..., od oca VV i majke GG, rođene GG1 i AA, rođene AA1, rođene ... godine u ..., od oca DD i majke ĐĐ, rođene ĐĐ1, na osnovu člana 41. Porodičnog zakona Republike Srbije (stav prvi izreke). Maloletnu decu parničnih stranaka EE, rođenog .... godine i ŽŽ, rođenu .... godine poverio je majci AA, koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo nad maloletnom decom (stav drugi izreke). Obavezao je tuženog da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal. dece plaća mesečno i to sina EE, iznos od 7.000,00 dinara, a za izdržavanje ŽŽ iznos od 10.000 dinara, uplatom na tekući račun zakonske zastupnice dece, tužilje kao majke (račun bliže određen u izreci), svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec, počev od 23.04.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe (stav treći izreke). Odbio je tužbeni zahtev tužilje, sa viškom tužbenog zahteva preko dosuđenog iznosa na ime izdržavanja (stav četvrti izreke). Ukinuo je privremenu meru određenu rešenjem tog suda P2 338/18 od 03.12.2018. godine, kojom je određen način viđanja između tuženog i maloletne dece (stav peti izreke). Odlučio je i da svaka stranka snosi svoje troškove (stav šesti izreke).
Osnovni sud u Staroj Pazovi, dopunskom presudom P2 338/18 od 07.08.2020. godine, delimično je lišio roditeljskog prava tuženog u pogledu održavanja ličnih odnosa sa maloletnom decom EE i ŽŽ (stav prvi izreke). Ispravio je presudu tog suda P2 338/18 od 21.11.2019. godine (na način bliže određen u stavu drugom izreke) i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove (stav treći izreke).
Apelacioni sud u Novom Sadu, presudom Gž2 375/20 od 22.10.2020. godine, odbio je žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Staroj Pazovi P2 338/18 od 21.11.2019. godine, koja je dopunjena i ispravljena presudom istog suda P2 338/18 od 07.08.2020. godine, u pobijanom delu, kojim je odlučeno o visini doprinosa tuženog dečjem izdržavanju i u delu kojim je odlučeno o delimičnom lišenju roditeljskog prava tuženog u pogledu održavanja ličnih odnosa sa maloletnom decom.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava, prekoračenja tužbenog zahteva i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (,,Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP. U reviziji se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinjenu u postupku pred drugostepenim sudom iz člana 374. stav 1. ZPP. Međutim, prema oceni ovoga suda, u tom delu navodima revizije se ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su 12.05.2013. godine zaključile brak u Sremskoj Mitrovici i u braku je rođeno dvoje dece: ŽŽ .. godine i EE ... godine. U početku su odnosi između supružnika bili skladni, ali do poremećaja u bračnim odnosima je došlo krajem 2017. godine i faktički je bračna zajednica prekinuta 10.03.2018. godine i od tada više nije nastavljena. Tužilja je 03.04.2018. godine podnela tužbu protiv tuženog za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici, povodom koje doneta presuda P2 74/18 od 26.04.2018. godine (pravnosnažna 11.06.2018. godine), kojom su izrečene mere zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno tuženom da se približava tužilji i da na bilo koji način komunicira i uznemirava tužilju i da se uzdrži od svakog drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje i određeno da će mera trajati dvanaest meseci. Tuženom je u krivičnom postupku presudom K 305/18 od 18.07.2018. godine, izrečena uslovna kazna, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, uslovno na dve godine. Dana 19.04.2019. godine pokrenut je postupak P2 173/19, radi produženja mere zaštite od nasilja u porodici i u tom postupku 07.05.2019. godine je doneta privremena mera, kojom je tuženom zabranjeno približavanje tužilji na udaljenosti manjoj od deset metara, kako u prostoru oko mesta stanovanja, tako i u prostoru oko mesta rada i zabranjeno mu da na bilo koji način uznemirava tužilju. Presudom P2 173/19 od 31.05.2019. godine (pravnosnažnom 28.06.2019. godine), produžene su mere zaštite od nasilja u porodici, koje su određene prethodnom presudom i to na period od dvanaest meseci.
Posle faktičkog prekida bračne zajednice, tužilja je sa decom otišla da živi u kući svojih roditelja u ... . Ona je zaposlena u ... u ...., ..., zarađuje mesečno 58.722,63 dinara i podigla je potrošački kredit od 180.000,00 dinara. Tuženi je zaposlen u ... u ..., zarađuje mesečno 47.199,77 dinara i otplaćuje kredit kod „... banke“. Tuženi od nepokretnosti poseduje dvosoban stan u ... . Tužilja dobija roditeljski dodatak u iznosu od 6.430,00 dinara, a od juna 2018. godine u iznosu od 10.000,00 dinara i taj dodatak će primati dok dete ne napuni ... godine života. Tužilja nema nepokretne imovine. Tuženi od prestanka bračne zajednice plaća za izdržavanje oboje dece iznos od 20.000,00 dinara Potrebe mal. ŽŽ, koja je stara ... godina, iznose 17.000,00 dinara mesečno, a potrebne mal. EE, koji ima ... meseca, iznose 12.000,00 dinara i odnose se na hranu, odevanje i ličnu higijenu. Model viđanja maloletne dece sa tuženim kao ocem je u toku prvostepenog postupka sud odredio privremenom merom, ali je od strane Centra za socijalni rad u Staroj Pazovi dostavljen izveštaj od 25.04.2019. godine, u kome se navodi da je prilikom realizacije viđanja u kontrolisanim uslovima u prostorijama Centra, tuženi ponovo izvršio nasilje prema supruzi i svojim ponašanjem uznemirio i uplašio maloletnu decu koja su burno reagovala, plakala, bila vidno uplašena, a onda je tuženi prilazio tužilji i stezao je, klekao na pod i ponovo stegao u predelu nogu, ona je počela da plače i to je uznemirilo mal. EE koga je držala, pa su intervenisali radnici Centra, a tuženi je sve vreme ponavljao da njih (njega i AA) samo Bog može rastaviti i ponavljao: „Što je Bog stvorio, to niko na zemlji ne može razdvojiti“. Posle toga, tužilja nije dovela decu u Centar za socijalni rad radi realizacije modela viđanja.
Prema nalazu Komisije veštaka Klinike „dr Laza Lazarević“ (dr Bojana Savić, spec. psihijatar i porodični psihoterapeut, dr Jelena Sredanović, spec. psihijatar i mr sci. Tatjana Subotić, spec. medicinske psihologije), tuženi pokazuje manjak kapaciteta ne samo za razgraničavanje roditeljske i partnerske uloge, već i nemogućnost prihvatanja autentičnosti želje supruge da prekine bračnu zajednicu, pa iako deklaratorno sagledava pozitivne aspekte na relaciji majka – deca, rukovodi se isključivo svojim viđenjem situacije i formiranim stavovima, kojima podređuje sveukupni značaj i kompleksnost roditeljstva. Komisija veštaka je zaključila da tuženi boluje od duševnog poremećaja iz grupe psihotičnih poremećaja, aktuelno procenjenih kao nediferencirano neorganska psihoza (...), te da je potrebno tuženog uputiti u psihijatrijsku ustanovu na lečenje. Komisija veštaka je zaključila da će po uspostavljanju remisije i procene lekara da je uspostavljena kontrola ponašanja, biti moguće vršiti procenu budućeg modela kontakta oca i dece. Kako tuženi prema tužilji i pred decom ispoljava ponašanje koje je u skladu sa njegovim psihičkim stanjem i uverenjima i on često gubi kontrolu ponašanja, zbog je čega lečenje tuženog neophodno, to su u ovom trenutku kontakti dece sa ocem rizični za decu zbog njihove traumatizacije.
Centar za socijalni rad u Staroj Pazovi se izjasnio da nisu ispunjeni neophodni uslovi za ostvarivanje kontakta oca i mal. dece, po bilo kom modelu viđanja, čak ni u kontrolisanim uslovima zbog njegovog narušenog mentalnog zdravlja, a koje ga prema psihijatrijskoj proceni diskredituje u vršenju roditeljskog prava, tj. umanjuje njegovu sposobnost da odgovorno i u skladu sa najboljim interesom maloletne dece vrši roditeljsku ulogu u pogledu ostvarivanja kontakta sa maloletnom decom. Centri za socijalni rad u Staroj Pazovi i Sremskoj Mitrovici saglasili su se da tuženog treba delimično lišiti roditeljskog prava, ali su oni predložili da to bude u pogledu odlučivanja o izdavanju putnih isprava za decu, davanja saglasnosti da deca mogu putovati u inostranstvo, u delu obrazovanja, preduzimanja većih medicinskih zahvata nad decom, promene prebivališta i raspolaganja imovinom dece veće vrednosti.
Prvostepeni sud je prihvatio deo predloga koji se odnosi na održavanje ličnih kontakata mal. dece sa ocem, dajući razloge koje je prihvatio i drugostepeni sud.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilna je odluka o visini doprinosa tuženog izdržavanju dece i o delimičnom lišenju roditeljskog prava tuženog u pogledu održavanja ličnih odnosa sa maloletnom decom, zbog čega nisu od uticaja na drugačiju odluku ovog suda navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Odredbom člana 272. stav 2. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“, broj 18/05, 72/11 i 6/15), je propisano da, ako roditelji nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem donosi sud.
Prema tome, kako su se u konktretnoj situaciji nižestepeni sudovi rukovodili najboljim interesom maloletne dece i odluku o delimičnom lišenju tuženog vršenja roditeljskog prava u pogledu održavanja ličnih odnosa sa maloletnom decom, doneli na osnovu člana 82. Porodičnog zakona, tako što su cenili nalaz Komisije veštaka Klinike „dr Laza Lazarević“, ponašanje tuženog i izveštaj Centra za socijalni rad, a odluku o doprinosu izdržavanja maloletne dece doneli na osnovu odredbi člana 160. i 162. stav 3. Porodičnog zakona, imajući u vidu potrebe maloletne dece i mogućnosti tuženog kao dužnika izdržavanja, uzimajući u obzir i mogućnosti tužilje kao majke, to su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Nisu od uticaja na drugačiju odluku ovog suda navodi revizije kojima se ukazuje, da je tuženi zaposlen, radno sposoban i potpuno poslovno sposobna osoba podvrgnuta mnogim samoinicijativnim lekarskim pregledima koji potvrđuju njegovo psihičko zdravlje, da više od godinu dana nema nikakav kontakt sa svojom decom, pa čak ni u kontrolisanim uslovima, imajući u vidu nalaz Komisije veštaka Klinike „dr Laza Lazarević“ i predlog Centra za socijalni rad, kao i izveštaj u kome je navedeno da je prilikom realizacije viđanja u kontrolisanim uslovima u prostorijama Centra tuženi ponovo izvršio nasilje prema supruzi i svojim ponašanjem uznemirio i uplašio maloletnu decu, koja su tom prilikom burno reagovala, plakala i bila vidno uplašena.
Drugostepeni sud prilikom donošenja pobijane drugostepene presude nije prekoračio tužbeni zahtev.
Pri tom, nije neophodno dalje detaljno obrazlagati ovu presudu kojom se revizija odbija kao neosnovana, već se tuženi kao revident upućuje na obrazloženje pobijane presude da se nepotrebno ne bi ponavljalo, u smislu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić