Rev 15253/2023 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15253/2023
13.07.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilja AA i BB iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Stjepanović advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Zorica Nešković advokat iz ..., radi određivanja doprinosa za izdržavanje, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 401/22 od 21.02.2023. godine, u sednici veća održanoj 13.07.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 401/22 od 21.02.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 401/22 od 21.02.2023. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Požegi P2 1/22 od 20.07.2022. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje BB pa je obavezana tužena da na ime svog doprinosa za izdržavanje tužilje plaća mesečno iznos od po 7.000,00 dinara dok za to budu ispunjeni zakonski uslovi, svakog 01 do 05-og u mesecu na ruke tužilji, počev od 12.07.2021. godine, umanjeno za uplate koje je tužena vršila na ruke tužilje, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, dok je za veće traženje od dosuđenog, za iznos od još 8.000,00 dinara mesečno počev od 12.07.2021. godine pa ubuduće tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje AA pa je obavezana tužena da na ime svog doprinosa za izdržavanje tužilje plaća mesečno iznos od po 9.000,00 dinara počev od 16.06.2020. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, umanjeno za iznose koje je tužena plaćala i to svakog 01 do 05-og u mesecu za tekući mesec na tekući račun naveden u tom stavu izreke, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, a za veće traženje od dosuđenog, za iznos od još 11.000,00 dinara mesečno počev od 16.06.2020. godine pa ubuduće tužbeni zahtev je odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, određeno je da svaka stranka snosi troškove postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilje su blagovremeno izjavile reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 208. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je našao da revizija tužilja nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja AA je rođena ...2001. godine, a tužilja BB ...2004. godine, u braku tužene sa GG koji je trajao od ...2000. godine do ...2021. godine, kada je razveden u toku trajanja ovog postupka. Mal. DD sin tužene i GG, rođen ...2008. godine, presudom Osnovnog suda u Požegi P2 23/20 od 12.07.2021. godine poveren je tuženoj uz obavezu oca da doprinosi njegovom izdržavanju iznosom po 15.000,00 dinara mesečno. Tužilja AA posle razvoda braka roditelja ostala je da živi kod oca, dok je tužilja BB, koja je tokom prvostepenog postupka postala punoletna, prešla je da živi kod oca. Tužilja AA je student ... i budžetski je korisnik, do januara 2023. godine živela je u zakupljenom stanu u Beogradu koji je delila sa cimerkom, i za koji je plaćala iznos od 100 evra od ukupne zakupnine od 200 evra, dok su mesečni troškovi bili oko 15.000,00 do 20.000,00 dinara. Od januara 2023. godine živi u studenskom domu u Beogradu za koji mesečno izdvaja 5.000,00 dinara, za ishranu u menzi 9.000,00 do 10.000,00 dinara. Sada je treća godina fakulteta i budžetski je korisnik i ima izdatke vezane za kupovinu materijala koji koristi na praksi u radu sa ... . Svoje mesečne potrebe procenila je na iznos od 60.000,00 dinara, koji uključuje troškove za teretanu, odeću i obuću, izlaske, skripte i knjige, prevoz i troškove studiranja. Tužilja BB pohađa četvrtu godinu srednje škole u ... . U njenom izdržavanju učestvuju baka, deka i otac, a zbog zdravstvenih problema mora mesečno da izdvaja za lekove oko 4.000,00 dinara. Koristi udžbenike svoje sestre. Otac tužilja živi u ... u porodičnom domaćinstvu sa svojim roditeljima koji su radno sposobni, imao je preduzetničku ... radnju do 11.01.2023. godine od koje je ostvarivao mesečni prihod oko 100.000,00-110.000,00 dinara. Bavi se i poljoprivredom i zarađuje na godišnjem nivou oko 100.000,00 dinara. Plaća sve komunalije, a tužiljama daje mesečno oko 20.000,00 dinara za šminku, 50.000,00- 60.000,00 dinara za garderobu. Maloletnom DD je kupio bicikl, tužilji AA računar od 140.000,00 dinara, a tužiljama je platio polaganje vozačkog ispita u iznosu od po 100.000,00 dinara. Tužilji BBje platio fiksnu protezu oko 4.000,00 dinara. Tužena VV je u periodu od juna 2020. godine do avgusta 2020. godine bila zaposlena u „ĐĐ“-u d.o.o. i ostavarivala prosečno mesečno iznos od 40.436,69 dinara. U međuvremenu je promenila posao i radila u kuhinji restorana gde je za april mesec 2022. godine ostvarila ukupnu zaradu u iznosu od 35.800,00 dinara. Tuženoj je radni odnos prestao otkazom ugovora o radu dana 31.12.2022. godine. Nacionalnoj službi za zapošljavanje prijavila se dana 09.01.2023. godine. U Zdravstveni centar Užice primljena je dana 10.01.2023. godine radi operativnog lečenja lipoma obe potkolenice koja je izvršena 11.01.2023. godine. Tužena živi privatno i plaća zakupninu od 100 evra uz dodatne troškove na ime naknade za električnu energiju, vodu i grejanje. Opterećena je sa tri kredita i ima neizmirene obaveze u iznosu od 118.114,26 dinara. Ima bolest štitne žlezde, astmu, tahikardije, alergije. Komunikacija sa tužiljama je loša, više puta je slala poruke i zvala, ali bezuspešno. Mal. DD živi sa tuženom, učenik je osnovne škole i ima vannastavne aktivnosti – trenira fudbal za šta tužena mesečno izdvaja 1.500,00 dinara. Tuženoj novčano pomažu roditelji i brat. Mesečne potrebe tužilje AA iznose 25.000,00 dinara, a tužilje BB 15.000,00 dinara, koje obuhvataju ishranu, higijenu, odeću i obuću.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo obavezivanjem tužene da doprinosi izdržavanju tužilje AA iznosom od 9.000,00 dinara mesečno, a tužilje BB iznosom od 7.000,00 dinara mesečno, počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu ispunjeni zakonski uslovi, dok je tužbene zahteve preko dosuđenih a do traženih iznosa odbio.

Odredbom člana 155. stav 2. Porodičnog zakona propisano je punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, a najkasnije do navršene 26. godine života. Kriterijumi za izdržavanje propisani su odredbom člana 160. istog zakona, tako što se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2), a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličih potreba, obaveze da izdržava druga lica te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3). Članom 162. stav 2. Porodičnog zakona propisano je da visina izdržavanja po pravilu ne može biti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjena za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje.

U konkretnom slučaju mogućnosti tužene koja mesečno ostvaruje manje prihode nisu ni približne mogućnostima drugog davaoca izdržavanja- oca GG, koji zarađuje obavljanjem ... delatnosti i poljoprivrede, pa kako je drugostepeni sud utvrdio mesečne potrebe tužilje AA od 25.000,00 dinara, s obzirom da studira u Beogradu i ima veće troškove, a tužilje BB u iznosu od 15.000,00 dinara koji obuhvataju ishranu, higijenu, odeću i obuću, to je pravilno obavezao tuženu da doprinosi izdržavanju tužilje BB iznosom od 7.000,00 dinara, a tužilje AA iznosom od 9.000,00 dinara, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenog, a do traženog i to za tužilju BB u iznosu od 8.000,00 dinara mesečno, a za tužilju AA u iznosu od 11.000,00 dinara mesečno, odbio.

Suprotno navodima u reviziji drugostepeni sud je vodio računa o mogućnostima davaoca izdržavanja – tužene VV koja mesečno ostvaruje manje prihode, njeno zdravstveno stanje i mogućnosti da ostvari zaradu, kao i mesne prilike u kojima se nalazi. Tužena se stara i o izdržavanju mal. DD koji je njoj poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava, a sa kojim živi u iznajmljenom stanu, zbog čega nije u mogućnosti da doprinosi iznosima većim od utvrđenih od strane drugostepenog suda. Mogućnosti tužene da stiče dodatnu zaradu su ograničene imajući u vidu njene bolesti, kako je to pravilno cenio i drugostepeni sud. Zbog toga se navodima revizije tužilja neosnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Visina dosuđenog izdržavanja u konkretnom slučaju adekvatno je odmerena prema potrebama tužilja učenika srednje škole i fakulteta i mogućnostima tužene koja ostvaruje daleko manje prihode od oca tužilja.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić