
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1537/2017
21.09.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ... kod ..., čiji je punomoćnik Đura Blagojević, advokat u ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Beograd, Filijala Niš, koga od revizije zastupa Miloš P. Pejović, advokat u ..., radi isplate duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu broj Gž 2951/16 od 13.12.2016. godine, u sednici veća održanoj 21.09.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu broj Gž 2951/16 od 13.12.2016.godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
PREINAČUJU SE presuda Višeg suda u Leskovcu broj Gž 2951/16 od 13.12.2016. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu broj P 9998/15 od 12.11.2015. godine u drugom i četvrtom stavu izreke, tako što se ODBIJA tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade štete zbog razlike između penzije koja pripada i penzije koja je isplaćena tužiocu za period od 01.03.2010. godine do 01.12.2013. godine isplati mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa, pa do isplate u roku od 15 dana i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Nišu je presudom broj P 9998/15 od 12.11.2015. godine, prvim stavom izreke, odbio prigovor apsolutne nenadležnosti Osnovnog suda u Nišu. Drugim stavom izreke je usvojio tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezao tuženog da tužiocu na ime naknade štete zbog razlike između penzije koja mu pripada i penzije koja mu je isplaćena za period od 01.03.2010. godine do 01.12.2013. godine isplati mesečne iznose koji su bliže označeni u izreci sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate, a sve to u roku od 15 dana. Trećim stavom izreke je odbijen deo tužbenog zahteva preko dosuđenog, a do traženih iznosa u navedenom periodu kao i za mesec januar, februar i mart 2013. godine. Četvrtim stavom izreke je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.367,61 dinara u roku od osam dana.
Viši sud u Leskovcu je presudom broj Gž 2951/16 od 13.12.2016. godine odbio kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog i potvrdio je prvostepenu presudu Osnovnog suda u Nišu u stavovima jedan, dva i tri. Preinačio je rešenje o troškovima postupka sadržano u četvrtom stavu tako što je obavezao tuženog da tužiocu na ime troškova spora isplati iznos od 55.607,61 dinar u roku od osam dana sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate, dok je deo zahteva tužioca za naknadu troškova postupka preko ovog iznosa pa do iznosa iz prvostepene presude od 70.367,61 dinar odbio kao neosnovan.
Protiv drugostepene presude Višeg suda u Leskovcu, tuženi je izjavio posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, odnosno potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana i da se ujednači sudska praksa.
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11 i 55/14), je propisano da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovoga člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda ispunjeni su uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnog pitanja prava o vanrednom usklađivanju penzije za 11,06 % od 11.01.2008. godine za one penzionere koji su penziju ostvarili kod tuženog, nakon 01.01.2008. godine.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku i našao je da je revizija tuženog osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju povredu Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužiocu je rešenjem Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika od 25.03.2010. godine priznato pravo na invalidsku penziju koju tužilac prima svakog meseca. Rešenjem o vanrednom usklađivanju penzije koje je tuženi doneo 25.01.2008. godine, penzije su usklađene za 11,06 %, ali tužiocu nije usklađena penzija. Veštačenjem je utvrđeno da počev od 01.03.2010. godine penzija tužiocu nije usklađena, tako da mu je u periodu od 01.03.2010. do 31.12.2013. godine isplaćeno manje 133.380,55 dinara prema vrednosti boda od 9,02 dinara. U drugoj varijanti nalaza i mišljenja veštaka kao polazna osnovica za usklađivanje penzija uzeta je vrednost boda od 9,40 dinara shodno odluci ministra odbrane od 20.03.2008. godine i prema toj varijanti u tom istom periodu tužiocu je manje plaćeno 224.543,55 dinara.
Na osnovu ovako utvrđenih činjenica nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev tužioca i obavezali tuženog da mu na ime manje isplaćenih mesečnih iznosa penzija za period od 01.03.2010. do 31.12.2013. godine isplate mesečne iznose za svaki mesec ponaosob sa kamatom, a na osnovu odredbi člana 154, 155, 172. stav 1. 186, 190. i 297. Zakona o obligacionim odnosima uz primenu Odluke o usklađivanju vojnih penzija za 2007. godinu („Službeni vojni list broj 13/08) i odluke ministra odbrane donete na osnovu odredbe člana 261. stav 5. Zakona o vojsci Jugoslavije o usklađivanju penzija vojnih osiguranika za 4,21 % počev od 01.01.2008. godine. Nižestepeni sudovi su zauzeli stav da su vojni osiguranici počev od 01.01.2008. godine u pogledu prava na usklađivanje penzije uključeni u opšti sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, a to znači da se ispunjenost zakonskih uslova za priznavanje prava na vanredno usklađivanje penzija nije mogla odvojeno ceniti u odnosu na vojne osiguranike, jer su penzije ostvarene do 01.01.2008. godine, kao i one ostvarene posle tog datuma, morale biti usklađene na isti način, pod istim uslovima i u istoj visini kao i penzije korisnika u osiguranju zaposlenih.
Osnovano se u reviziji tuženog ističe da je tužilac pravo na penziju ostvario 01.03.2010. godine i da je njemu penzija uvrđena po odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na dan ostvarivanja prava. Naime, direktor tuženog je 25.01.2008. godine doneo rešenje o uvećanju penzija za 11,06 % počev od 01.01.2008. godine (rešenje o vanrednom usklađivanju penzija, vrednosti opšteg boda i novčanih naknada od januara 2008. godine) kojim je izvršeno usklađivanje penzija od 01.01.2008. godine, a u to vreme tužilac je bio u radnom odnosu i primao je platu. Usklađivanje penzija za 11,06 % počev od 01.01.2008. godine odnosi se na korisnike penzije koje su taj status imali do 31.12.2007. godine i primali su penziju.
Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da je do 31.12.2007. godine na snazi bio Zakon o vojsci Jugoslavije („Službeni list SRJ“ broj 43/94, 28/96, 46/99, 74/99 i 3/02 i 37/02 i „Službeni list SCG“ 7/05 i 44/05) gde je članom 261. bilo propisano da se penzije određene po ovom zakonu usklađuju sa početkom svake kalendarske godine sa penzijama određenim u prethodnoj godini. Penzije se usklađuju tako što se kao penzijski osnov za ranije ostvarene penzije uzima plata koja pripada za odgovarajući čin od koga se određuju penzije ostvarene u prethodnoj godini.
Zakonom o vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 116/07 i 88/09) u prelaznim i završnim odredbama je u članu 193. propisano da usklađivanje iznosa penzija vojnih osiguranika ostvarenih do dana stupanja na snagu ovog zakona kao i penzija ostvarenih po stupanju ovog zakona na snagu se vrši po dinamici i na način utvrđen zakonom kojim se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje. Članom 197. je propisano da do donošenja propisa o vojnoj obavezi, socijalnom, zdravstvenom i penzijskom i invalidskom osiguranju profesionalnih vojnih lica ostaju na snazi sledeće odredbe Zakona o vojsci Jugoslavije: Poglavlje HIV – penzijsko i invalidsko osiguranje (članovi 240. do 260. i od 262. do 278.).
Iz iznetog proizilazi da nije ostao na snazi citirani član 261. Zakona o vojsci Jugoslavije na osnovu koga su penzije usklađivane u vreme važenja tog zakona uz istovremenu okolnost da nije donet poseban Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju za vojne osiguranike, te je kao regulativa za ovu materiju ostao Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“ broj 34/03, 64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06, 5/09, 107/09, 101/10, 93/12 i 62/13).
Kako je tužilac pravo na penziju ostvario 01.03.2010. godine njemu je penzija utvrđena prema odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na dan ostvarivanja toga prava, te je tužilac penziju primao od tada pa nadalje sa pripadajućim uvećanjima. Uvećanje od 11,06 % se odnosilo na prethodni vremenski period kao što je rečeno za korisnike penzije koji su to bili do 31.12.2007. godine.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da tuženi osnovano revizijom pobija pravilnost presuđenja, te je istu uvažio na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, jer je utvrdio da nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili materijalno pravo.
Odluku o troškovima postupka Vrhovni kasacioni sud je doneo na osnovu člana 165. stav 2. ZPP, jer je preinačio odluku protiv koje je izjavljen pravni lek, pa je tuženom dosudio nužne troškove postupka na osnovu člana 163, 153. stav 1. i 154. ZPP, te u skladu sa važećom Advokatskom tarifom, pa je obavezao tužioca da tuženom nadoknadi troškove za sastav revizije u iznosu od 12.000,00 dinara
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić