Protiv navedene drugostepene presude je blagovremenu posebnu reviziju izjavila tužilja, koju presudu pobija zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa razloga potrebe za razmatranje pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.

Vrhovni sud je ispitao razloge posebne revizije po odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br 72/2011 ... 10/23), kojim je predviđeno da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija) te odlučio da dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji, zbog potrebe za ujednačavanjem sudske prakse u oceni ispunjenosti uslova za sticanje stvarne službenosti održajem. Sa iznetog je odlučeno kao u prvom stavu izreke po odredbi iz člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu po odredbama člana 408. Zakona o parničnom postupku i zaključio da je revizija osnovana, jer je pobijana presuda doneta na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što je rezultat pogrešne primene materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju od strane prvostepenog suda, na temelju kog je doneta pobijana presuda, katastarske parcele .. i .., obe u KO ..., graniče se, a ranije su predstavljale jedinstvenu parcelu pravnog prethodnika tuženog BB. Nakon deobe, pravni prethodnici tuženog BB i sam tuženi su u periodu od 40 godina unazad koristili jugozapadni deo katastarske parcele broj .. radi odlaska do katastarske parcele .., tako što su njime prolazili pešice, ručnim kolicima, po potrebi i zaprežnim kolima, a kasnije i putničkim vozilom i traktorom. Parcela broj .. je vlasništvo trećeg lica, neparničara, GG, a parcela broj .. je vlasništvo tužilje. Na katastarskoj parceli broj .. postoji oko 70 košnica sa pčelama, od kojih jedan broj pripada GG, a već broj tuženom VV. O košnicama brigu vodi tuženi VV. Tuženi BB obilazi imanje svog brata, GG. Problem oko prava na korišćenje parcele tužilje broj .. pojavio se kada je tužilja kupila parcelu 2019. godine, a radi pristupa katastarskoj parceli broj .. . U postupku koji se vodio po tužbi GG i tuženog VV u predmetu P 8173/19 sud je doneo rešenje 08.07.2020. godine, kojim je utvrdio da je ovde tužilja smetala GG i ovde tuženog VV u državini prava stvarne službenosti prolaska jugozapadnim delom kp.br. .. KO ..., kao poslužnog dobra, radi dolaska do kp. br. .. kao povlasnog dobra. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud zaključio da nisu ispunjeni uslovi za zaštitu prava svojine tužilje u smislu odredbi člana 42. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, te odbio tužbeni zahtev. Prvostepeni sud nalazi da je brat tuženog, GG, kao vlasnik povlasnog dobra, katastarske parcele br. .. održajem stekao pravo službenosti prolaza preko parcele tužilje broj .. i to mnogo ranije nego što je tužilja postala vlasnik te parcele, jer su parcelu skoro 40 godina za prolaz koristili i deda tuženog BB, potom otac i zatim GG u čije ime i za čiji račun tuženi sada istom trasom prolaze radi odlaska na parcelu sa košnicama. Stoga se prolazak tuženih preko parcele tužilje radi dolaska do parcele broj .. ne može smatrati neosnovanim uznemiravanjem tužilje u ostvarivanju prava svojine na parceli .., niti se tuženima može zabraniti korišćenje službenosti prolaza. Drugostepeni sud smatra pravilnom odluku prvostepenog suda, nalazeći da je prvostepeni sud pravilno rešio kao prethodno pravno pitanje postojanje stvarne službenosti prolaska parcelom tužilje. U reviziji tužilja osporava pravilnost zaključaka nižestepenih sudova o ispunjenosti uslova za sticanja stvarne službenosti prolaza njenom parcelom u korist vlasnika parcele broj .., ovde neparničara GG.

Vrhovni sud nalazi da se iz utvrđenog činjeničnog stanja za sada ne može smatrati pravilnim zaključak nižestepenih sudova o postojanju stvarne službenosti prolaza parcelom tužilje u korist vlasnika susedne parcele, broj .., koje bi isključilo mogućnost zaštite prava svojine tužilje na parceli broj .. zabranom tuženima da ubuduće smetaju tužilju u mirnom posedu njene nepokretnosti prolaskom preko parcele. Za zaključak nižestepenih sudova o postojanju takve stvarne službenosti Vrhovni sud nalazi da je preuranjen, jer nisu raspravljene sve potrebne činjenice.

Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, ako treće lice neosnovano uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može tužbom zahtevati da to uznemiravanje prestane. Da li se postupanje tuženih može smatrati neosnovanim uznemiravanjem, zavisi i od pitanja postojanja stvarne službenosti sa istom sadržinom. Odredbom člana 49. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stvarna službenost je pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da za potrebe te nepokretnosti vrši određene radnje na nepokretnosti vrši određene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (poslužno dobro), što je u konkretnom slučaju prelazak preko parcele tužilje, ali se prema odreebi člana 50. stav 1. istog zakona može vršiti na način kojim se najmanje opterećuje poslužno dobro. stvarna službenost se može zasnovati i održajem (član 51.). Održajem se stvarna službenost stiče kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvariovao službenost za vreme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio (član 54.).

Iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su parcele broj .. i broj .. bile jedna, jedinstvena parcela. Korišćenje jugozapadnog dela sadašnje parcele .. od strane tadašnjih vlasnika tada jedinstvene parcele ne može se smatrati ostvarivanjem prava službenosti prolaza preko sadašnje parcele tužilje. Nije utvrđeno kada je nastala parcela tužilje broj .. . Ne može se smatrati da je pitanje postojanja službenosti, kao stečene održajem, raspravljeno između tužilje i vlasnika parcele broj .., kao eventualno povlasnog dobra, u postupku koji je vođen zbog smetanja državine, na šta pravilno ukazuje tužilja. Ovo s toga što se u tom postupku nije raspravljalo o pravu na državinu stvarne službenosti. Pravilnost zaključka nižestepenih sudova o postojanju stvarne službenosti prolaza preko parcele tužilje stečene održajem od strane vlasnika parcele .. kao povlasnog dobra u ovoj parnici, dovedena je u pitanje i razlozima revizije kojima se ukazuje da je tužilja još 07.11.2019. godine podnela tužbu u ovoj parnici radi zaštite prava svojine od uznemiravanja od strane tuženih. To sve dovodi u pitanje trajanje državine stvarne službenosti na koju se tuženi pozivaju.

Da bi se raspravile bitne činjenice od kojih zavisi da li postoji pravo stvarne službenosti koje se ostvaruje na parceli tužilje na način koji bi bio od značaja za osnovanost tužbenog zahteva, ukinute se drugostepena i prvostepena presuda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje na osnovu odredbe člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković