Rev 15502/2022 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.24

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15502/2022
07.12.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ivane Rađenović, predsednika veća, Vladislave Milićević, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilja AA i BB, obe iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Zvonko Lukić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, sa sedištem u Beogradu, koju zastupa zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6557/21 od 02.03.2022. godine, u sednici održanoj 07.12.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6557/21 od 02.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6557/21 od 02.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 10108/20 od 08.06.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiljama na ime duga solidarno isplati iznos od 1.545.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiljama na ime troškova parničnog postupka solidarno isplati iznos od 299.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6557/21 od 02.03.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke u pogledu glavnog duga. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu, tako što je obavezana tužena da tužiljama na iznos glavnog duga solidarno plati zakonsku zateznu kamatu od 01.03.2021. godine kao dana veštačenja do isplate, dok je tužbeni zahtev za dosuđivanje zakonske zatezne kamate za period od 10.12.2016. godine do 01.03.2021. godine odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezane su tužilje da tuženoj na ime troškova drugostepenog postupka solidarno isplate iznos od 16.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...10/23- dr. zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom potupku, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Predmet tražene pravne zaštite je naknada za izvršene poslove po ugovoru o delu. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tužilja (koji je preminuo tokom postupka) kao sudski prevodilac za nemački jezik vršio je usluge prevođenja sa nemačkog jezika na srpski jezik više dokumenata (izvodi iz evidencije kažnjenih SR Nemačke) za tuženu kao naručioca posla po ugovoru o delu od 14.05.2010. godine, sa aneksom od 28.03.2011. godine. Dana 08.12.2016. godine, razdužio se sa spisima koji su bili kod njega (5.300 izvoda iz evidencije kažnjenih SR Nemačke), od kojih je 2.575 strana izvoda iz evidencije bilo prevedeno sa nemačkog na srpski jezik, za koje mu tužena nije izvršila isplatu ugovorene naknade, niti je imala primedbe na prevode istih. Visina naknade je utvrđena veštačenjem preko veštaka ekonomsko-finansijske struke od 01.03.2021. godine u iznosu od ukupno 1.545.000,00 dinara.

O ovako postavljenom tužbenom zahtevu nižestepeni sudovi su odlučili primenom relevantnog materijalnog prava (članovi 600., 614. stav 2. i 622. u vezi člana 17. stav 1. i člana 277. Zakona o obligacionim odnosima-ZOO), zbog čega ne postoji potreba za novim tumačenjem prava, niti ujednačavanjem sudske prakse, jer odluka u ovakvim sporovima zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se revizijom ne ukazuje na drugačiju sudsku praksu. Revizijom se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti.

Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 16.06.2017. godine, preinačenje tužbe je izvršeno podneskom od 15.03.2021. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 1.545.000,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje čija vrednost očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Ivana Rađenović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković