Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 15505/2022
09.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Subotić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr1 108/22 od 17.06.2022. godine, u sednici održanoj 09.03.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr1 108/22 od 17.06.2022. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gžrr1 108/22 od 17.06.2022. godine.
ODBIJAJU SE zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gžrr1 108/22 od 17.06.2022. godine, potvrđena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu Prr1 117/21 od 06.04.2022. godine, kojom je obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 712.733,12 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.07.2021. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 39.000,00 dinara. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Tužilac je odgovorio na reviziju.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tužbenog zahteva je naknada materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Privrednim sudom u Beogradu St 112/10. Pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 450/21 od 10.03.2021. godine usvojen je prigovor predlagača ovde tužioca i utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Beogradu St 112/10 i naloženo stečajnom sudiji da u roku od 4 meseca preduzme neophodne radnje u cilju okončanja postupka. Prema zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršavanja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koja su bez njihove krivice ostala neizvršena u postupku stečaja vođenim nad stečajnom dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. U ovom slučaju, stečajni dužnik Prva srpska fabrika šećera „Dimitrije Tucović 1898.“ Beograd je bila privredno društvo sa 100% društvenog kapitala u trenutku otvaranja stečajnog postupka. Potraživanje se odnosi na neisplaćene zarade koje su pripadale četvrtom isplatnom redu i nisu namirene. Obaveza tužene Republike Srbije da tužiocu naknadi traženu imovinsku štetu zasniva se na odredbi člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom da se odredbe navedenog člana odnose na materijalnu štetu koja nastane zbog dužine trajanja sudskog postupka. Sa napred navedenih razloga nižestepenim presudama je odlučeno u skladu sa zakonom i zaključkom ovog suda, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba za ujednačavanjem sudske prakse i novog tumačenja prava.
Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovoma, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 30.07.2021. godine. Prvostepena presuda doneta je 06.04.2022. godine, a drugostepena presuda 17.06.2022. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 712.733,12 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Tužilac nije postigao uspeh u postupku po reviziji, a navodi odgovora na reviziju nisu bili potrebni za donošenje odluke, pa su na osnovu odredaba članova 165. stav 1. i 154. ZPP odbijeni zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić