Rev 15506/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 15506/2022
26.10.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Branke Dražić i Jelene Ivanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Duško Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Bora Jovanović Džaril, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5573/20 od 24.09.2020. godine, u sednici veća održanoj 26.10.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5573/20 od 24.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 4762/10 od 17.06.2013. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime duga isplati iznos od 8.794 evra sa domicilnom kamatom na iznos od 17.200 DEM, počev od 12.08.2000. godine do 31.12.2001. godine, a na iznos od 8.794 evra kamatu po stopi koju plaćaju poslovne banke na štednju po viđenju počev od 01.01.2002. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev kojim je tuženi tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o zajmu od 12.05.2000. godine, zaključen između tužioca i tuženog, overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu 12.05.2000. godine pod brojem Ov 2670/2000, jer se radi o simulovanom pravnom poslu. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev, kojim je tuženi tražio da se poništi ugovor o zajmu od 12.05.2000. godine, zaključen između parničnih stranaka i overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu dana 12.05.2000. godine pod brojem Ov 2670/2000, jer se radi o simulovanom pravnom poslu. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 298.100,00 dinara.

Dopunskim rešenjem Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 4762/10 od 03.10.2016. godine, obavezan je tuženi da tužiocu, na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 298.100,00 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu od 17.06.2013. godine do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5573/20 od 24.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, kojom je obavezan tuženi da tužiocu na ime duga isplati iznos od 8.794 evra sa domicilnom kamatom na iznos od 17.200 DEM, počev od 13.10.2000. godine do 31.12.2001. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, koji se odnosi na kamatu na valutu DEM, tako što je odbijen, kao neosnovan, zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na iznos od 17.200 DEM isplati domicilnu kamatu počev od 12.08.2000. godine do 12.10.2000. godine. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, koji se odnosi na kamatu na valutu evro, tako što je tuženi obavezan da tužiocu na iznos od 8.794 evra isplati kamatu po stopi koju propisuje Evropska centralna banka od 01.01.2000. godine do 24.12.2012. godine, a od 25.12.2012. godine do isplate, zakonsku zateznu kamatu u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, dok je u preostalom delu zahtev tužioca za isplatu kamate na valutu evro odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđeno dopunsko rešenje, kojim je tuženi obavezan da tužiocu na dosuđene troškove parničnog postupka isplati zakonsku zateznu kamatu od izvršnosti do isplate. Stavom petim izreke, preinačeno je dopunsko rešenje u preostalom delu, tako što je odbijen zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na dosuđene troškove parničnog postupka isplati zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja do nastupanja uslova za izvršenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, i to prema odredbi člana 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04, 111/09), koji je u reviziji pogrešno označen kao član 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20).

Apelacioni sud u Beogradu rešenjem R3 4/22 od 19.05.2022. godine, izjasnio se da ne predlaže Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5573/20 od 24.09.2020. godine.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja, na osnovu odredbe člana 401. stav 2. tačka 5, a u vezi sa članom 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 125/04, 111/09, 36/11 i 53/13 – US), koji se u konkretnoj situaciji primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18 i 18/20) i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Tužba je podneta 23.08.2008. godine. Vrednost predmeta spora je iznos od 8.794 evra, koji iznos tužilac potražuje od tuženog.

Odredbom člana 394. stav 2. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14, koji se primenjuje od 31.05.2014. godine), propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u iznosu od 40.000 evra, to revizija tuženog nije dozvoljena, na osnovu citiranih odredbi člana 394. stav 2. ZPP i člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbi člana 404. i 161. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić