Rev 15509/2022 3.1.2.22; 3.1.3.16

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 15509/2022
17.11.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Vesne Stanković i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Nedić advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Marin Blagojević advokat iz ..., GG iz ... i DD iz ..., Republika Hrvatska, radi duga, odlučujući o reviziji tužene VV izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3318/21 od 22.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 17.11.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene VV izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3318/21 od 22.06.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene VV izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3318/21 od 22.06.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 4582/19 od 24.02.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi da solidarno isplate tužiocu iznos od 10.500 evra sa kamatom propisanom Zakonom o zateznoj kamati, i to na iznos od 7.500 evra počev od 15.05.2013. godine, a na iznos od 3.000 evra počev od 30.05.2013. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu u kojem je tužilac tražio da se tuženi obavežu na solidarnu isplatu razlike od dosuđenih 10.500 evra do traženih 1.297.500,00 dinara, kao i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos navedene razlike. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio razliku između dosuđenog iznosa kamate u prvom stavu izreke presude na iznos duga koji glasi na evre do tražene stope kamate propisane Zakonom o zateznoj kamati na iznos duga koji glasi na dinare. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da solidarno naknade tužiocu troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 202.637,50 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3318/21 od 22.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih VV i GG i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 4582/19 od 24.02.2021. godine u prvom i četvrtom stavu izreke u odnosu na te tužene. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženih VV i GG za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena VV je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Tužena – revident u reviziji ne iznosi pravna pištanja koja su od opšteg interesa ili su u interesu ostvarenja ravnopravnosti građana, a po oceni Vrhovnog kasacionog suda takva pravna pitanja u ovom sporu i ne postoje.

Revident ukazuje na pogrešnu primenu člana 3. stav 1. ZPP i na prekoračenje tužbenog zahteva jer je podnetom tužbom tražena isplata novčanog potraživanja iskazanog u dinarima, a tužiocu je dosuđeno novčano potraživanje u dinarskoj protivvrednosti strane valute na dan isplate. Ovaj navod nije od značaja za dozvoljenost posebne revizije jer se to izuzetno pravno sredstvo može izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava, a ne i zbog povrede odredaba postupka. S tim u vezi, pravilo da tužbeni zahtev u stranoj valuti sadrži u sebi i zahtev za isplatu u domaćoj valuti, u sudskoj praksi primenjuje se i u obrnutom smislu – da zahtev za isplatu u domaćoj valuti sadrži zahtev za isplatu u stranoj valuti, dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan isplate. Isti značaj po pitanju dozvoljenosti posebne revizije ima i navod da je tužioca zastupao punomoćnik koji nije advokat, jer je takođe reč o povredi odredaba parničnog postupka koja se ne može koristiti kao razlog za ovo pravno sredstvo.

Navodima revizije da tužilac nema novčano potraživanje u stranoj valuti, zato što je pozajmica data u domaćoj valuti bez ugovorene valutne kaluzule, zadire se u činjenična pitanja koja se ne mogu ceniti ni u postupku po reviziji iz člana 403. ZPP, a naročito ne u postupku po reviziji iz člana 404. tog Zakona.

Tužena osporava pravilnost primenjenog materijalnog prava, ali se iz tog razloga odlučivanje o posebnoj reviziji može dozvoliti samo ako postoji potreba novog tumačenja prava. U ovom sporu, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, takva potreba ne postoji. Tuženi su zakonski naslednici pokojnog ĐĐ, zajmoprimca iz ugovora o zajmu novca zaključenih 11.12.2012. godine i 30.12.2012. godine (član 557. Zakona o obligacionim odnosima). Zajmoprimac svoju obavezu vraćanja primljenog novca nije ispunio u ugovorenom roku (član 562. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), a preminuo je ...2016. godine. Smrću zajmoprimca otvoreno je njegovo nasleđe (član 206. stav 1. Zakona o nasleđivanju) i zaostavština (član 1. stav 2. Zakona o nasleđivanju) je po sili zakona, u trenutku smrti, prešla na njegove naslednike – tužene (član 212. stav 1. Zakona o nasleđivanju). Tuženi – naslednici odgovaraju za ostaviočeve dugove do visine vrednosti nasleđene imovine (član 222. Zakona o nasleđivanju) i njihova odgovornost prema tužiocu – zajmodavcu je solidarna, bez obzira na to da li je izvršena deoba nasledstva (član 224. stav 1. Zakona o nasleđivanju).

Iz navedenih razloga, nalazeći da nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji ni radi ujednačavanja sudske prakse, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužene nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Vrednost predmeta spora pobijanog dela – dinarska protivvrednost od 10.500 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, niža je od vrednosti koja je navedenom odredbom propisana kao merodavna za dozvoljenost revizije.

Zbog toga je, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić