Rev 1556/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1556/2022
16.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ... i VV iz sela ..., čiji je zajednički punomoćnik Slobodan Petrović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Vladičin Han, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Vladičin Han, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 390/21 od 29.09.2021. godine, na sednici veća održanoj dana 16.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 390/21 od 29.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju P 520/19 od 13.10.2020. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se tužena obaveže da im isplati ukupan iznos od 6.014.279,28 dinara prema njihovom udelu u vlasništvu javnog građevinskog zemljišta kp.br. .. iz LN br. .. KO Vladičin Han i to AA 1/10 od ukupnog iznosa, što iznosi 601.427,79 dinara, BB iznos od 1/10 od ukupnog iznosa, što iznosi 601.427,79 dinara i VV 8/10 od ukupnog iznosa, što iznosi 4.811.422,32 dinara. Stavom trećim izreke, obavezani su tužioci da tuženoj solidarno isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 187.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 390/21 od 29.09.2021. godine, odbijena je žalba tužilaca i potvrđena navedena prvostepena presuda.

Protiv drugostepenog presude tužioci su izjavili blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbu člana 404 ZPP.

Kako je revizija prvotužioca dozvoljena kao redovna u smislu odredbe čl. 403 st. 3 Zakona o parničnom postupku, to nije bilo potrebe da se o njegovoj reviziji, kao i o revizijama drugo i trećetužioca, kao jedinstvenim suparničarima, odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP i odlučio da revizija nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP na koju se ukazuje revizijom, ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenim činjenicama, tužioci su suvlasnici katastarske parcele broj .., površine 55,47 ari, upisane u LN br. .. KO Vladičin Han u suvlasničkim udelima i to VV od 8/10, AA i BB od po 1/10, koja parcela se vodi kao javno građevinsko zemljište. Planom generalne regulacije naselja Vladičin Han iz 2007. godine, predmetna parcela predviđena je za izgradnju ulice. Izmenama i dopunama Plana generalne regulacije naselja Vladičin Han iz 2019. godine parcela je predviđena pretežno za javne namene, saobraćajnice, zaštitno zelenilo, uređenje parkovske i zelene površine, dok je manji preostali deo namenjen porodičnom stanovanju, ali nije izvršena eksproprijacija predmetne parcele, niti je ista privedena nameni. Rešenjem Opštinske uprave Vladičin Han, Odeljenje za urbanizam, imovinskopravne, komunalne i građevinske poslove IV br. ../2019-03 od 18.03.2019. godine, odbijen je zahtev tužilaca za isplatu naknade za predmetnu parcelu sa obrazloženjem da je utvrđeno da nije pokrenut postupak eksproprijacije, kao ni postupak pribavljanja zemljišta u javnoj svojini Opštine Vladičin Han i da nije izvršena faktička eksproprijacija privođenju predmetne parcele nameni.

Na temelju ovako utvrđenih činjenica, nižestepeni sudovi su stanovišta da nema zakonskog osnova za isplatu novčane naknade tržišne vrednosti predmetne parcele prema pravilima Zakona o eksproprijaciji. U konkretnoj situaciji nije doneto rešenje o eksproprijaciji za predmetnu katastarsku parcelu, nije izvršena faktička eksproprijacija privođenju predmetne parcele nameni u skladu sa Planom o generalnoj regulaciji naselja Vladičin Han i njegovim izmenama i dopunama, niti su tužioci deposedirani, usled čega je tužbeni zahtev odbijen.

Revident osporava izneto stanovište nižestepenih sudova. Smatra da je pogrešno primenjen član 25. Zakona o eksproprijaciji i član 84. Zakona o planiranju i izgradnji. Nije jasno da li nižestepeni sudovi na spornoj parceli priznaju javnu svojinu ili ne. Tužena je donošenjem detaljnog urbanističkog plana odlučila da parcelu označi ulicom, što znači kao građevinsko zemljište u javnoj svojini, pa je dužna da u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji sprovede svu potrebnu proceduru utvrđenog javnog interesa, stavljanjem predloga za eksproprijaciju i plaćanjem naknade tužiocima za parcelu koja je postala javno dobro – ulica. Tužena to nije učinila. Tužiocima je oduzeto pravo svojine bez naknade, čime je povređen Ustav Republike Srbije.

Revizija nije osnovana. Prema čl. 25. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, predlog za eksproprijaciju može podneti korisnik eksproprijacije tek pošto je u skladu sa ovim zakonom utvrđen javni interes za eksproprijaciju nepokretnosti. U ime autonomne pokrajine, grada, grada Beograda, odnosno opštine predlog za eksproprijaciju podnosi nadležni javni pravobranilac, odnosno drugo lice koje zastupa autonomnu pokrajinu, grad, grad Beograd, odnosno opštinu (stav 3.). Predlog za eksproprijaciju podnosi se opštinskoj upravi opštine na čijoj se teritoriji nalazi nepokretnost predložena za eksproprijaciju, u roku od jedne godine od dana utvrđivanja javnog interesa za eksproprijaciju (stav. 4). Tužioci nisu dostavili dokaze da je tužena nakon donošenja Plana o generalnoj regulaciji naselja Vladičin Han iz 2006. godine, kao i njegovih izmena iz 2019. godine, podnela predlog za eksproprijaciju parcele na kojoj su suvlasnici. S obzirom da postupak eksproprijacije nije sproveden, a nije izvršena faktička eksproprijacija privođenjem predmetne parcele nameni predviđenoj planskim aktom, to ista nije postala sredstvo u javnoj svojini. Tužioci nisu dokazali da je izvršena zakonska ili faktička esproprijacija što predstavlja osnov za novčanu naknadu, usled čega su nižestepene odluke pravno utemeljene.

Na osnovu izloženog i odredbe člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić