Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15592/2023
28.06.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mišo Dobrijević, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Vojnović, advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 622/22 od 08.12.2022. godine, u sednici veća održanoj 28.06.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 622/22 od 08.12.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 622/22 od 08.12.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 1385/21 od 27.07.2022. godine, u delu kojim je počev od 27.01.2021. godine ukinuta obaveza tužioca da doprinosi izdržavanju tužene, utvrđena presudom Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P 2209/08 od 28.11.2008. godine i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br 72/11 ... 18/20) Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je drugostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. ZPP, pošto u razlozima pobijane presude postoji ocena bitnih žalbenih navoda i navedeni su razlozi koje je drugostepeni sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac, otac tužene rođene ... godine, je pravnosnažnom presudom Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P 2209/08 od 28.11.2008. godine, obavezan da doprinosi izdržavanju tužene mesečnim iznosom od 30% redovnih primanja, umanjenih za poreze i doprinose. Ova obaveza izvršavana je tako što su vršene obustave zarade tužioca i ti iznosi uplaćivani tuženoj. Tužena je školske 2019/2020 prvi put, a školske 2020/2021 godinu drugi put upisala master akademske studije na ..., kao samofinansirajući student. Po školskom programu ove studije traju jednu godinu, tužena je ispite položila zaključno sa septembrom 2020. godine, ali do navršene 26 godine (dana ... godine) nije odbranila master rad, već je to učinila tek u februaru 2022. godine. U toku 2020. godine, tužena se radno angažovala i ostvarivala prihode.
Sa polazištem na ovako utvrđeno činjenice, nižestepeni sudovi su zaključili da su ispunjeni uslovi da se ukine obaveza tužioca da doprinosi izdržavanju punoletnog deteta u smislu odredbi članova 167. i 155. Porodičnog zakona na dan 27.01.2021. godine (do kog vremena je u toku parnice pravnosnažnom presudom odbijen zahtev da se obaveza izdržavanja ukine). Za ovakvu odluku sudovi kao materijalnopravni osnov navode odredbe člana 40. Zakona o visokom obrazovanju, kao i odredbe članova 26. i 27. Pravilnika o master studijama na ..., po kojima se ove studije završavaju polaganjem svih predviđenih ispita i ispunjavanjem ostalih obaveza predviđenih studijskim programom, koji obuhvata i izradu završnog rada i njegovu odbranu u skladu sa studijskim programom. Mada je tužena poslednji ispit položila u septembru 2020. godine, redovno školovanje nije navršila do 26 godine, već je završni rad odbranila tek u februaru 2022. godine. Pri tome, za odluku ne može ostati bez značaja utvrđena činjenica da se tužena radno angažovala u toku 2020. godine, te je na taj način ostvarivala prihode od kojih se izdržavala.
Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su ocenili ispunjenost uslova za prestanak obaveze izdržavanja punoletnog deteta.
Iz odredbe člana 155. stav 2. Porodičnog zakona nesumnjivo je da obaveza roditelja da izdržava punoletno dete postoji samo u slučaju redovnog školovanja deteta, koji pravni standard nije identičan propisanim uslovima za gubitak svojstva studenta, odnosno prava studenta da završi započete studije. Zakonodavac vremenski ograničava obavezu roditelja da izdržava punoletno dete do 26 godine, a tužena po činjeničnom utvrđenju svoje obaveze na master studijama nije završila do tog vremena, već kasnije, odbranom završnog rada godinu i po dana nakon polaganja svih ispita. Stoga, jedino činjenica da je ona po studijskom programu imala pravo da odbrani završni rad i nakon isteka dvostrukog vremena trajanja studijskog programa, ne vodi zaključku da je do 26. godine imala pravo na izdržavanje od oca, posebno ne u situaciji kada je svojim radom u toku 2020. godine ostvarivala prihode za izdržavanje.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić