
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1561/2015
10.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica, Slađane Nakić Momirović, Ljubice Milutinović i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca M.S. iz S., čiji je punomoćnik M.K., advokat iz U., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srbije, Filijala iz Užica, čiji je punomoćnik Ž.R., advokat iz B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 317/15 od 12.05.2015. godine, na sednici održanoj 10.03.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 317/15 od 12.05.2015. godine.
UKIDAJU SE presuda Višeg suda u Užicu Gž 317/15 od 12.05.2015. godine i presuda Osnovnog suda u Užicu P 13/15 od 09.04.2015. godine, u usvajajućem delu i predmet u tom delu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Užicu, presudom P 13/15 od 09.04.2015. godine, odbio je kao neosnovan prigovor tuženog o apsolutnoj nenadležnosti suda za odlučivanje u ovoj parnici (stav prvi izreke). Usvojio je tužbeni zahtev tužioca, tako što je obavezao tuženog da plati tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćenih penzija za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2015. godine, određene novčane iznose, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (sve bliže određeno u stavu drugom izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 44.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.04.2015. godine pa do konačne isplate (stav treći izreke).
Viši sud u Užicu, presudom Gž 317/15 od 12.05.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Užicu P 13/15 od 09.04.2015. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u usvajajućem delu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, usled potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), ocenio da je revizija tuženog izuzetno dozvoljena, radi ujednačavanja sudske prakse s obzirom na to da je ovaj sud u više svojih odluka (na primer: Rev 737/2015 od 05.06.2015. godine i Rev 876/2015 od 16.07.2015. godine), izrazio stav u pogledu osnovanosti tužbenog zahteva u identičnim činjenično-pravnim situacijama.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u pobijanom delu na osnovu člana 408. ZPP, pa je utvrdio da je revizija tuženog osnovana, u usvajajućem delu. U provednom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocu je rešenjem tuženog od 28.02.2006. godine priznato pravo na penziju počev od 01.01.2006. godine, koju ostvaruje kod tuženog na osnovu Uredbe o obimu i načinu preuzimanja imovine, obaveza i zaposlenih od Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika od 15.12.2011. godine. Tuženi je doneo rešenje o vanrednom usklađivanju penzija broj 181-431/08 od 25.01.2008. godine, kojim su usklađene-uvećane penzije, vrednost opšteg boda, novčane naknade za telesno oštećenje i pomoć i negu i novčane naknade po osnovu invalidnosti iz člana 224. Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju od 01.01.2008. godine za 11,06% i odlučio da se tako usklađene penzije isplaćuju od 01.01.2008. godine. U periodu od 01.01.2013. godine pa do 31.01.2015. godine, tužiocu nije isplaćivana penzija na osnovu ovog vanrednog usklađivanja. Tužiocu je iznos pripadajuće penzije obračunat prema novčanoj vrednosti boda od 9,40 dinara, koliko je isti iznosio počev od 01.01.2008. godine, posle izvršenog redovnog usklađivanja penzija.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev tužioca i obavezali tuženog da plati tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćenih penzija za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2015. godine, određene novčane iznose, u ukupnom iznosu od 145.318,92 dinara, kao glavnog zahteva (bliže određene u stavu drugom izreke prvostepene presude).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, na koji zakonski razlog ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti na osnovu člana 408. ZPP, zbog čega je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, prema razlozima pobijane presude.
Odredbom člana 261. Zakona o Vojsci Jugoslavije („Sl. list SRJ“, broj 43/94 ... 37/02, „Sl. list SCG“, br.7/05 i 44/05), bilo je propisano, da se penzije usklađuju u odnosu na plate profesionalnih vojnika i da propise o usklađivanju penzija donosi savezni ministar za odbranu. Navedena odredba prestala je da važi, na osnovu člana 197. stav 2. Zakona o Vojsci Srbije („Sl. glasnik RS“, broj 116/07 ... 88/09, 101/10), koji je stupio na snagu 01.01.2008. godine.
Primenom člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije, usklađivanje penzija vojnih osiguranika ostvarenih do dana stupanja na snagu ovog zakona, kao i penzija ostvarenih po stupanju na snagu ovog zakona, vrši se po dinamici i na način utvrđen zakonom kojim se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje.
Odredbom člana 75. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS“, broj 34/03 ... 62/13), je propisano, da, ukoliko prosečni iznos penzije korisnika u osiguranju zaposlenih, isplaćene za prethodnu godinu, iznosi manje od 60% od iznosa prosečne zarade, bez poreza i doprinosa, zaposlenih na teritoriji Republike u prethodnoj godini, penzije će se vanredno uskladiti od 01. januara tekuće godine, za procenat kojim se obezbeđuje da se iznos prosečne penzije za prethodnu godinu korisnika u osiguranju zaposlenih dovede na nivo od 60% prosečne zarade bez poreza i doprinosa isplaćene u prethodnoj godini.
Rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje od 25.01.2008. godine („Sl. glasnik RS“, broj 20/08), izvršeno je vanredno usklađivanje penzija, vrednosti opšteg boda i novčanih naknada od januara 2008. godine i određeno da se penzije usklađuju za 11,06%, a isplata će se vršiti od 01.01.2008. godine.
Polazeći od navedenih zakonskih odredbi i rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da je od 01.01.2008. godine, penzija tužioca morala biti usklađena na isti način, pod uslovima i u istoj visini, kao i penzije korisnika u osiguranju zaposlenih, te da je zbog neusklađivanja penzije tužilac pretrpeo materijalnu štetu u visini razlike između primljene penzije i penzije obračunate uz povećanje od 11,06%, koju je tuženi dužan da nadoknadi.
Međutim, na osnovu Odluke o usklađivanju vojnih penzija za 4,21% objavljene u Službenom vojnom listu broj 13 od 20.03.2008. godine, tužiocu je izvršeno usklađivanje penzije za 4,21%, počev od 01.01.2008. godine, čime je povećana vrednost boda sa 9,02 na 9,40. Kako među parničnim strankama nije bilo sporno da je tužiocu od 01.01.2008. godine, isplaćivana penzija sa uvećanjem, odnosno prema vrednosti boda od 9,40 dinara, to sudovi ovu okolnost nisu cenili u odnosu na iznos tražene naknade materijalne štete, iako su bili u obavezi prema odredbi člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije, po kojoj se usklađivanje iznosa penzije vojnih osiguranika vrši po dinamici i na način utvrđen za korisnike penzija o osiguranju zaposlenih, što podrazumeva i identičan procenat vanrednog usklađivanja.
Pravilna primene navedene odredbe podrazumeva, da je usklađivanje penzije tužiocu trebalo obračunati na vrednost boda iz oktobra 2007. godine od 9,02 dinara, uvećanjem za razliku između procenta vanrednog usklađivanja penzija korisnika penzija u osiguranju zaposlenih od 11,06% i procenta već izvršenog usklađivanja penzija vojnim osiguranicima od 4,21%. Dakle, to znači da je visinu štete koju je tužilac pretrpeo u vidu manje isplaćenih penzija, trebalo utvrditi tako što se od penzije tužioca obračunate sa uvećanjem od 11,06% na vrednost boda od 9,02 dinara oduzmu već isplaćeni iznosi sa uvećanjem od 4,21% na istu vrednost boda.
U ponovnom postupku, prvostepeni sud će postupajući po navedenim primedbama, radi pravilne primene materijalnog prava, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i doneti novu pravilnu i zakonitu odluku.
Kako su ukinute drugostepena i prvostepena presuda u usvajajućem delu glavnog zahteva i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, to je i ukinuta odluka o troškovima postupka, s obzirom na to da će o troškovima postupka povodom revizije, kao i o drugim troškovima odlučiti u konačnoj odluci, u smislu odredbe člana 165. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbi člana 404. i 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Milomir Nikolić,s.r.