
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15647/2025
04.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Radomir Pešić advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo odbrane - VP ... ..., Odsek Vojno-bezbednosne agencije u Raški, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo - Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3393/24 od 17.07.2025. godine, u sednici održanoj 04.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3393/24 od 17.07.2025. godine i presuda Osnovnog suda u Raškoj P 274/24 od 08.10.2024. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3393/24 od 17.07.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Raškoj P 274/24 od 08.10.2024. godine kojom je obavezana tužena da na ime dospele materijalne štete zbog izgubljene zarade, u visini razlike između isplaćene penzije i plate koju bi primao da je ostao u službi počev od 11.08.2021. godine pa do presuđenja, isplati tužiocu novčane iznose navedene u prvom stavu izreke prvostepene presude sa zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma do isplate i da ubuduće, počev od 08.10.2024. godine tužiocu mesečno plaća rentu u iznosu od 85.003,67 dinara do petog u mesecu za tekući mesec dok za to postoje zakonski uslovi, a sve zaostale i neisplaćene iznose rente odjednom sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i da nadoknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 170.100,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).
O reviziji tužene nije odlučivano na osnovu navedene odredbe, koja se primenjuje u slučaju kada se drugostepena presuda ne bi mogla pobijati revizijom, a u ovom sporu je po oceni Vrhovnog suda revizija dozvoljena saglasno članu 403. stav 3. ZPP,
Navedenom odredbom propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko- pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošnja tužbe. Prema članu 28. stav 1. ZPP, ako je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom člana 29. tog zakona propisano je da ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.
Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu za naknadu materijalne štete – izgubljnene zarade u periodu od avgusta 2021. godine do marta 2024. godine, u ukupnom iznosu od 2.376.656,10 dinara i zahtevu za isplatu buduće materijalne štete – rente, u mesečnom iznosu od 85.003,67 dinara, što za vremenski period od pet godina iznosi ukupno 5.100.220,20 dinara.
Sledstveno izloženom, po oceni revizijskog suda, revizija tužene je dozvoljena prema vrednosti predmeta spora jer iznos od ukupno 7.476.876,30 dinara prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra koji je obračunat po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, predstavlja iznos od 4.691.420,00 dinara.
Ispitujući pobijanu presudu, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tužene osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je povređen u saobraćajnom udesu koji se dogodio 09.08.2017. godine na deonici puta Raška-Novi Pazar. Tužilac je u vreme udesa bio profesionalno vojno lice u činu ..., u VP ... ... . U vreme udesa nalazio se na službenom putu i upravljao je službenim vozilom. Protiv tužioca i drugog učesnika u udesu nije pokretan prekršajni ili krivični postupak jer je nadležno javno tužilaštvo utvrdilo da nema njihovih propusta i da je do nezgode došlo usled propusta upravljača puta da pravilno reguliše saobraćaj na raskrsnici puteva, čime su učesnici u saobraćaju bili dovedeni u zabludu. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P 580/18 od 22.12.2021. godine obavezano je preduzeće „Novi Pazar-put“ da naknadi tužiocu nematerijalnu štetu nastalu u udesu. Povrede nanete u udesu prouzrokovale su potpuni gubitak sposobnosti tužioca za profesionalnu vojnu službu, zbog čega je od 16.07.2021. godine utvrđeno pravo tužioca na invalidsku penziju. Veštačenjem je utvrđena visina razlike između invalidske penzije koja se isplaćuje tužiocu i plate koju bi (u periodu od avgusta 2021. godine do oktobra 2023. godine) primao da je ostao u radnom odnosu, kao i visina buduće štete - rente.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je primenom člana 164. Zakona o radu zaključio da tužena odgovara za potraživanu materijalnu štetu po pravilu o odgovornosti od opasne stvari i opasne delatnosti, zbog čega je na osnovu člana 188. i člana 195. Zakona o obligacionim odnosima obavezao na isplatu izgubljene zarade i rente u visini utvrđenoj veštačenjem.
Drugostepeni sud je odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu. Po stanovištu tog suda, tužena je pasivno legitimisana u ovom sporu jer je tužilac pravo na invalidsku penziju ostvario usled gubitka sposobnosti za profesionalnu vojnu službu, kao posledice povrede prouzrokovane na radu, odnosno u vezi sa radom.
Po oceni Vrhovnog suda, osnovani su navodi revidenta da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo, zbog čega činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
Pogrešna primena materijalnog prava postoji kada sud neku odredbu pogrešno primeni ili je uopšte ne primeni. Tužena u reviziji osnovano ukazuje da nižestepeni sudovi nisu primenili član 177. Zakona o obligacionim odnosima.
Tom odredbom uređeno je oslobađanje od ogovornosti imaoca opasne stvari, odnosno vršioca opasne delatnosti, tako što je propisano: da se imalac oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzročnika koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvideti, niti izbeći ili otkloniti (stav 1); da se imalac oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvideti i čije posledice nije mogao izbeći ili otkloniti (stav 2); da se imalac oslobađa od odgovornosti delimično, ako je oštećeni delimično doprineo nastanku štete (stav 3); da ako je nastanku štete delimično doprinelo treće lice, ono odgovara oštećenom solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmerno težini svoje krivice (stav 4).
Označena odredba se, na osnovu člana 164. Zakona o radu, primenjuje na odgovornost poslodavca za štetu koju zaposleni pretrpi povredom na radu ili u vezi sa radom.
Tužena je tokom postupka osporavala svoju odgovornost za potraživanu materijalnu štetu tvrdnjom da je za istu odgovorno treće lice – uprvljač puta na čijoj deonici se desio saobraćajni udes. U prilog svojih tvrdnji dostavila je službenu belešku zamenika javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Pazaru Ktr 1019/17 od 27.11.2017. godine da se neće pokretati krivični postupak protiv vozača – učesnika udesa jer nema njihove odgovornosti, kao i nalaz i mišljenje veštaka saobraćajne struke od 20.11.2017. godine sačinjenog po naredbi javnog tužilaštva, po kojem se saobraćajna nezgoda dogodila usled propusta upravljača puta da pravilno reguliše saobraćaj na raskrsnici sporednog prilaznog puta kojim se kretalo putničko vozilo kojim je upravljao tužilac i uključivalo se na put Ib reda broj 22,na deonici Raška – Novi Pazar, kojim se kretalo teretno vozilo kojim je upravljao drugi učesnik u saobraćajnom udesu.
Ove dokaze nižestepeni sudovi nisu cenili u kontekstu tvrdnje tužene da postoje okolnosti koje isključuju njenu odgovornost u smislu člana 177. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega su obe nižestepene presude ukinute i predmet vraćen prvostepneom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom suđenju prvostepeni sud će u potpunosti razjasniti (detaljnijim saslušanjem tužioca) okolnosti pod kojima je došlo do saobraćajnog udesa, uzimajući u obzir i nalaz i mišljenje veštaka datog za potrebe postupka vođenog pred nadležnim javnim tužilaštvom i druge dokaze koje stranke predlože, jer se samo na taj način može izvesti zaključak o postojanju okolnosti koje bi u potpunosti ili delimčino isključile odgovornost tužene za nastalu materijalnu štetu.
Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer zavisi od konačnog ishoda spora.
Sa svega navedenog, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
