Rev 1566/2020 3.19.1.25.1.4 posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1566/2020
11.03.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, dr Ilije Zindovića i Zorane Delibašić , članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ruža Grujić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalone službe za zapošljavanje, Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u delu izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1936/18 od 25.10.2019. godine, na sednici održanoj 11.03.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

UKIDA SE rešenje o troškovima postupka sadržano u delu izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1936/18 od 25.10.2019. godine, kao i rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P 48/18 od 18.04.2018. godine i predemet vraća prvostepennom sudu na ponovno odlučivanje u ukinutom delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 48/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji, na ime manje uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje koji padaju na teret tužene, nadležnom fondu PIO, uplati za mesec januar 2015.godine, iznos od 2.688,12 dinara, za mesec februar 2015.godine, iznos od 2.629,74 dinara i za mesec mart 2015.godine, iznos od 2.467,61 dinar, po stopama koje budu važile na dan uplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 1936/18 od 25.10.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužene i tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u delu izreke drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje i obavezao je tuženu da u korist tužilje izvrši uplatu pripadajućih doprinosa. Međutim, prvostepeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sa obrazloženjem da je tužilja uplatu doprinosa, koji su sadržani u novčanoj naknadi, mogla potraživati u postupku u kome je potraživala novčanu naknadu.

Drugostepeni sud je odbio žalbu tužilje i potvrdio odluku o troškovima postupka, prihvatajući razloge prvostepenog suda u celini.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se osnovano revizijom ukazuje na pogrešan stav nižestepenih sudova u pogledu prava tužilje na naknadu troškova postupka.

Odredbom člana 153. stav 1. ZPP, propisano je da stranka koja u celini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona, da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Prema članu 156. ZPP, tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava onda na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, nižestepeni sudovi su pogrešno postupili kada su odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, osnovni kriterijum kojim se sudovi moraju rukovoditi jeste uspeh parničnih stranaka u sporu. Izuzetak su porodični sporovi kod kojih se sud vodi i kriterijumom pravičnosti. U konkretnom slučaju, tužena prilikom isplate novčane naknade nije izvršila isplatu pripadajućih doprinosa, zbog čega tužilja ima pravo da tužbom potražuje njihovu isplatu. Osim toga, tužena je osporila tužbeni zahtev tužilje tokom postupka, u kom smislu tužilji, koja je uspela u sporu, pripada pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 2, u vezi člana 420. ZPP, ukinuo odluku o troškovima postupka i predemet u ukinutom delu vratio na ponovno odlučivanje.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić