Rev 1591/2022 1.6.6.9; naknada

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1591/2022
09.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AD „Centroprojekat – AIK“ Beograd, koga zastupa punomoćnik Marin Blagojević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi utvrđenja i novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 293/20 od 26.02.2021. godine, u sednici održanoj 09.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 293/20 od 26.02.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 293/20 od 26.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr 384/19 od 07.11.2019. godine, stavom prvim izreke, utvređeno je da je tužiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu Ki 200/12. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da pravnosnažnu presudu kojom je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku objavi u „Službenom glasniku Republike Srbije“ u roku od 8 dana, od dana nastupanja pravnosnažnosti presude. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu isplati na ime obeštećenja – naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražena naknada na ime novčanog obeštećenja preko iznosa dosuđenog u prethodnom stavu izreke zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od još 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom petim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 52.500,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr 293/20 od 26.02.2021. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, delu stava trećeg izreke kojim je tužena obavezana da tužiocu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati na ime nematerijalne štete iznos od 600 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem krusu NBS na dan isplate, kao i u stavu petom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava trećeg izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se tužena obaveže da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos preko dosuđenog u prethodnom stavu izreke od 600 evra do iznosa od 1.000 evra (dosuđenih stavom trećim izreke prvostepene presude) u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu četvrtom izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđeno rešenje o troškovima postupka iz stava petog izreke prvostepene presude. Stavom petim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – dr Zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Po oceni Vrhovnog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pravnosnažnom presudom utvrđeno je da je tužiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, dosuđeno novčano obeštećenje uz obavezu objavljivanja pravnosnažne presude, što je vrsta pravičnog zadovoljenja iz člana 29. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u slučaju teže povrede prava na suđenje u razumnom roku. Tužena u reviziji nije pružila dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova u pogledu roka za podnošenje ove vrste tužbe, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu zakonom propisan razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Isputujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Po članu 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15), nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak, a stavom tri istog člana, propisano je da revizija nije dozvoljena. Prema članu 468. stav 1. ZPP, sporovi male vrednosti u smislu odredaba ove glave jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stav 1. ovog člana (stav 4.). Po članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda u sporu male vrednosti nije dozvoljena revizija.

Tužba u ovoj parnici podneta je 27.12.2017. godine, a označena vrednost predmeta spora je 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano i novčano potraživanje čija vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija tužene nedozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić