Rev 1616/2021 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1616/2021
15.04.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Tadić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 5246/20 od 29.10.2020. godine, na sednici održanoj 15.04.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje, izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 5246/20 od 29.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž 9380/18 od 29.05.2019. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Višeg suda u Beogradu P 10/2013 od 08.06.2018. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tužena da isplati tužilji na ime naknade materijalne štete u vidu razlike u visini plate pre i posle štetnog događaja, iznos od 15.000.000,00 dinara; da se obaveže tužena da isplati tužilji na ime naknade materijalne štete u vidu razlike u penzijama, iznos od 13.476.666,66 dinara; obavezana je tužilja da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 283.200,00 dinara i odbio zahtev tužilje za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi.

Viši sud u Beogradu, rešenjem P 10/13 od 18.05.2020. godine, odbacio je predlog tužilje za oslobađanje od plaćanja sudske takse na prvostepenu odluku (stav prvi izreke). Oslobodio je tužilju obaveze plaćanja sudske takse na žalbu i odluku drugostepenog suda (stav drugi izreke).

Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem Gž 5246/20 od 29.10.2020. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio rešenje Višeg suda u Beogradu P 10/13 od 18.05.2020. godine, u stavu prvom izreke.

Protiv navedenog rešenja drugostepenog suda, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je u granicama svojih ovlašćenja ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 413, a u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18 i 18/20) i utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena.

Tužba je podneta 09.01.2013. godine.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano, da, stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Odredbom stava 2. ovog člana, da, revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Kako pobijano drugostepeno rešenje kojim je u konkretnoj situaciji odbijena kao neosnovana žalba tužilje, izjavljena na rešenje prvostepenog suda u delu kojim je odbačen predlog tužilje za oslobađanje od plaćanja sudske takse na prvostepenu odluku, ne predstavlja rešenje kojim se postupak pravnosnažno okončava, to revizija tužilje izjavljena protiv pobijanog drugostepenog rešenja nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 420. stav 1. ZPP.

Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, a u vezi člana 420. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić